Nove avanture Sektora Q su pred hrvatskim čitateljima koji su ljubitelji dobrih policijskih priča na nordijski način. Izlazak sedmog romana iz ovog ciklusa taman se poklopio s ljetnim terminima za reprizne filmove, u kojima smo (naravno, ne na hrvatskim televizijama) imali priliku vidjeti kako su Danci ekranizirali romane koji su ime njihova književnika proslavili u cijelom svijetu. Sve je počelo s “Kućom abecede”, nastavilo se u furioznom ritmu u “Ženi u kavezu”, a i ovaj najnoviji (sedmi) nastavak, roman “Ožiljci prošlosti” (Znanje, urednica Mirna Šimat, prijevod Marina Kopjar, 139 kuna) drži visoku razinu napetosti na koju nas je Adler-Olsen navikao.
Temelj njegovih priča počiva na činjenici da Sektor Q čini grupa čudaka (blago rečeno) koji su završili u podrumu policijske postaje i tamo se bave istragama starih slučajeva od kojih su svi digli ruke i za koje se čini da će zauvijek ostari neriješeni. No ti čudaci u stanju su naći put do rješenja i ubojice, a usput (najčešće) riješe i poneko ‘friško’ ubojstvo.
Upravo takve slučajeve rješavaju i u ovom romanu, ali ovog puta njihova je pozadina znatno drukčija. S jedne strane gradom hara ubojica koji mlade djevojke ubija automobilima, a u teškoj psihozi izazvanoj ožiljcima iz prošlosti, nalazi se i članica njihova tima, istražiteljica Rose. Iza tog okvira policijske priče izranjaju teški obiteljski odnosi, normalnim ljudima nerazumljivi postupci onih koji nikada nisu smjeli postati roditelji, bilo da je riječ o očevima zvijerima iz nacističkog režima ili pak zvijerima današnjice...
No roman tematizira i rad socijalnih službi u zemlji o kojoj volimo misliti da je socijalno i politički mnogo uređenija od one u kojoj živimo. U konačnici na trenutke je čak utješno čitati da i u tamošnjoj socijalnoj službi stvari mogu poći po zlu zbog samovoljnih poteza pojedinaca.
No je li slom zanemarene žene u trenutku kada saznaje da je smrtno bolesna baš toliko neočekivan? Naravno da nije i zato ovaj krimić ima jaku podlogu u upozorenju na krhkost svakog života.
