Njegov vokal opisuju kao "tekuće zlato" ili "kremasti bariton, gust i gladak poput bogatog kolača", no metafore na stranu, jedan od doista najmoćnijih i najprepoznatljivijih glasova suvremene jazz glazbe, američki pjevač Gregory Porter, ponovno će stati pred hrvatsku publiku. Nakon što je prošle godine oduševio publiku nastupom u rasprodanom Kinu SC, Zagreb Jazz Festival i Večernji list Portera ponovno dovode u Hrvatsku, gdje će 23. siječnja nastupiti u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u pratnji Zagrebačke filharmonije.
Gregory Porter, koji će ove jeseni proslaviti 54. rođendan, odrastao je u Bakersfieldu u Kaliforniji uz sedmero braće i sestara. Njegova majka Ruth, pastorica u lokalnoj crkvi, od malih nogu poticala ga je da pjeva te Porter i danas navodi gospel kao izvor iz kojeg crpi snagu i inspiraciju. No dok ga je majka odgajala i usmjeravala ka glazbi, njegov otac napustio je obitelj kada je Porter bio još dijete. Ta je odsutnost, često je govorio glazbenik, u njegovu životu ostavila prazninu, koju je popunjavao glazbom Nata Kinga Colea, gledajući naslovnice njegovih ploča i zamišljajući ga kao očinsku figuru koja mu preko pjesama šalje poruke ohrabrenja.
Njegovo odrastanje bilo je sve samo ne lagano. Život u većinski bijelom gradu učinio je njegovu obitelj metom čestih i brutalnih rasističkih napada. Kada mu je bilo samo osam godina, prisjetio se Porter u jednom intervjuu, nožem mu je prijetio odrastao čovjek, izvikujući uvrede.
– Palili su križeve u našem dvorištu, urinirali u boce piva i bacali ih kroz naše prozore, nazivali su nas ružnim imenima nebrojeno mnogo puta, a moj brat Brian bio je i ustrijeljen. No moja majka bila je snažna, uvijek nas je podržavala i govorila nam da nismo manje vrijedni ni od koga. Zato, kada pjevam o tome, pjevam iz stvarnog iskustva. Glazba je za mene uvijek bila iscjeljujuća. Sve se događa s razlogom i to je način na koji se nosim sa svojom boli. Pišem o njoj – kazao je Porter.
U mladosti je bio talentiran igrač američkog nogometa i dobio je punu stipendiju za fakultet, no teška ozljeda ramena prekinula je njegove snove o profesionalnoj sportskoj karijeri. Ta prekretnica, zajedno s majčinom smrću od raka kad mu je bila samo 21 godina, usmjerila ga je prema glazbi. Njezine posljednje riječi: "Pjevaj, dušo, pjevaj!" postale su njegovo životno poslanje. Preselio se u Brooklyn, gdje je godinama radio kao kuhar u restoranu svoga brata, a noću je nastupao u malim jazz klubovima, strpljivo gradeći reputaciju i bruseći svoj zanat. Trud mu se isplatio i uspjeh je stigao u njegovim kasnim tridesetima, kada je objavio svoja prva dva albuma, "Water" iz 2010. i "Be Good" iz 2012. godine, a oba su dobila nominacije za nagradu Grammy. Planetarnu popularnost stekao je pak albumom "Liquid Spirit", objavljenim 2013. godine, jednim od najslušanijih jazz albuma u povijesti streaming servisa, prodanim u više od milijun primjeraka, a za koji su mnogi kritičari ustanovili da je "vratio jazz masama" i ponovno ga približio ljudima.
Hrvatska publika već je imala priliku iskusiti čaroliju njegovih nastupa uživo. Porter je u Hrvatskoj gostovao nekoliko puta, svaki koncert bio je rasprodan mjesecima unaprijed, a nitko tko je imao priliku biti na njegovim nastupima na Tvrđavi sv. Mihovila u Šibeniku, Dubrovačkim ljetnim igrama i u Kinu SC, nije ostao ravnodušan.
"'Mogu li dobiti jedan amen?', zatražio je Porter pri kraju koncerta kad su već sve barijere pale, i kao da smo u Appolo Theateru u Harlemu, publika je odgovorila s 'ameeeen'. Porter nije samo vlasnik sjajnog baritona na tragu Otisa Reddinga, već i relativno mlad pjevač, rođen 1971., ali jedna od onih 'starih duša' koja osjeća i interpretira prošlost američkog vokalnog jazza i soula na autentičan način. (...) Čuli smo program propovjednika koji je zanat započeo s majkom pjevajući na ulicama New Yorka, pa zna kako pridobiti pastvu, pogotovo kad su ga došli ciljano slušati. Nedavno smo gledali Nicka Cavea, čiji je odnos prema religiji i božanskom sasvim drugačiji od Porterova. Porter je pripadnik konzervativne struje i tradicije američkog gospela, ali obojica svoju misiju provode u djelo puno bolje nego domaći Laudato koncerti i slične banalne besmislice lišene umjetničkog integriteta. Čak su i ateisti na koncertima Cavea ili Portera osjetili da tu nekog vraga mora biti", o prošlogodišnjem zagrebačkom koncertu pisao je Večernjakov glazbeni kritičar Hrvoje Horvat.
A Porterova magija, uz pratnju naše fenomenalne Zagrebačke filharmonije, sigurno će nadolazeći koncert učiniti iskustvom za pamćenje. Zato požurite jer ulaznice su, putem sustava Entrio, u prodaju puštene upravo danas.
Otvori KEKS Pay
