Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Kultura Knjige

Opsesija, pa i ona prema znanju, čovjeka može odvesti u propast

Kapitalni roman Eliasa Canettija "Zalijepljenost" izdan je u nakladi Matice Hrvatske u prijevodu Andyja Jelčića.
05. travnja 2021. u 12:22 14 komentara 589 prikaza
Pogledajte galeriju 1/2

Kapitalni roman nobelovca Eliasa Canettija “Zaslijepljenost”, prvi put objavljen još 1935. godine, dostupan je odnedavno i hrvatskim čitateljima zahvaljujući Matici hrvatskoj, odličnom prevoditelju Andyju Jelčiću te izvršnom uredniku Luki Vukšiću. Opsežni roman pravi je izazov za ljubitelje književnosti. Riječ je o zahtjevnoj knjizi koja svakom stranicom opravdava reputaciju svog autora, poliglota židovskog porijekla rođenog u Bugarskoj i Europljanina koji je često mijenjao gradove i države u kojima je živio i pisao, da bi se pred kraj života skrasio u Švicarskoj. Osim što nam autor pripovijeda priču o krajnje introvertiranom bečkom uglednom sinologu Peteru Kienu koji živi na posljednjem katu bečke zgrade u stanu s četiri sobe u koje je nagurao vrijednu biblioteku knjiga (25.000 svezaka), “Zaslijepljenost” je i literarni portret grada Beča koji je tek izašao iz jednog rata, a priprema mu se novi, još veći i strašniji. Roman je i kritika materijalističkog svijeta u kojem apsolutno sve ima svoju cijenu, čak i običan smiješak pa i najmanja usluga koju čovjek očekuje od susjeda, poznanika, prijatelja ili od bračnog druga.

Ivo Goldstein Desnica je danas jača nego nakon Oluje, a kult Franje Tuđmana uopće se ne propituje

Canetti se vrlo intenzivno, s puno groteske i ironije poigrava i bečkim (i austrijskim) mentalitetom koji je zatrpan tituliranjem i prenaglašenim zahvaljivanjem, dakle posvemašnjim formalizmom iza kojega vrlo često uopće nema sadržaja. Eterični ljepoduh Peter Kien kojega kućepazitelj i bivši policajac Benedikt Pfaff, okrutan muškarac koji je tukao i ženu i kćer, pažljivo čuva (za što, naravno, prima mjesečnu apanažu), zaljubljen je i u svoje knjige i u svoje znanje. Ne prihvaća pozive da predaje na fakultetima i okrenut je samo sebi i vlastitom intelektualnom egoizmu koji graniči sa psihičkim poremećajem. Ženski rod ne može smisliti, što s vremenom prerasta u snažnu mizoginiju, a na kraju ga baš to mizoginijsko (ne)iskustvo gotovo dolazi glave kada neobrazovanoj i gruboj sluškinji Theresi, koja je fizički, ali i mentalno puno jača od njega, ponudi brak jer je lukavo poželjela čitati i lijepo se ponijela prema jednoj staroj, pohabanoj knjizi koju joj je gazda posudio za čitanje.

Lažno strahopoštovanje koje je pokazala prema knjizi Kiena je odvelo na zlokobnu stranputicu pa ga spretna Theresa iz dana u dan sve više sputava, pretvarajući ga u sužnja kojem je onemogućeno kretanje cijelim stanom i siromaška koji mora trpjeti bolne batine koje stoički podnosi, bez pobune, s jako puno mazohističke rezignacije koja možda ima i korijene u mogućem genetskom matrijarhatu.

Okrutna Theresa u mučenju Kiena nalazi i saveznika u sadističkom i prevrtljivom mačističkom kućepazitelju, pa se nesretni dr. Kien u najtežim trenucima svog života mora osloniti na mešetarskog patuljka Siegfrieda Fischera, sitnog kriminalca i ljubitelja noćnog bečkog života koji u sinologu također vidi samo sredstvo za brzo bogaćenje i odlazak u obećanu zemlju Ameriku. Opisujući Kienovu propast, Canetti se služi događajima koji graniče s nemogućim i nadrealnim te obilato pretjeruje u njihovu opisivanju, tjerajući svoje likove i u psihotične i neobjašnjive ispade iz kojih ih nema tko izbaviti.

Pri tome kao da metaforički poručuje da svaka prejaka strast i opsesija, pa bila to i strast i opsesija i prema znanju i knjigama, ima svoju visoku cijenu koja čovjeka može odvesti na put bez povratka. A kada dr. Kien bude natjeran na ponižavajući život u stanu kućepazitelja Benedikta koji mu nabija rogove sa suprugom i bivšom sluškinjom, pustošeći mu zbirku vrijednih knjiga koje nema čak ni bečka carska knjižnica, u pomoć iz Pariza dolazi staloženi brat Georg, prvo ginekolog, a potom psihijatar koji je u mladosti manje obećavao, ali je (barem u malograđanskom smislu) postigao puno više od starijega brata.

"posljednji atlas" Hoću odmah i hoću sve, ali ponekad je gušt čekati zadnji nastavak stripa

Pariški Kien s puno autoriteta ponovno uspostavlja ustaljeni red i vraća autodestruktivnog brata u njegov usamljeni knjiški raj na četvrtom katu zgrade, ali bratu više nema pomoći. Realnost je nestala iz njegova samostanskog načina života koji i ne može završiti drukčije nego tragedijom u kojoj će stradati i čovjek i njegovo najveće blago – knjige. 

Ivan Ljubičić
hollywoodska priča
Prepoznajete ga? Kao izbjeglica došao iz Banje Luke u Hrvatsku, a danas je težak milijuna eura
d
PROLJETNI NATJEČAJ
Najnoviji trend – Pastelno proljeće
  • mljet22:

    Opsesija, pa i ona prema znanju, čovjeka može odvesti u propast Opet ona lica znana presvučeni kao glumci opet prijete sa ekrana jaganjcima stari vuci U trenu smo vjerovali novo vrijeme, novi puti al' i dalje vuk se žali da ... prikaži još!a mu janje vodu muti Gotovo je sa snovima na kozliće opet hajka vuk im stoji pred vratima tvrdi, ja sam vaša majka Oni nikad neće pasti nove face, stari znanci bilo tko da je na vlasti na kraju se kolju janjci Vuk u janjećoj koži Me, me, me, me, Na na na na naaa na na naaa Naaa na naa naa naaaa ! Danima su mi na tragu, nemam više kud Naći će me lovci pokažem li ćud Pa da čitav život bježim i obilazim zamku - Riješio sam zato da promijenim dlaku Dosta mi je bilo leda, gladovanja i hajke Dok prijetvorno janje muči dvije majke Pristao sam protiv volje na ovakvo stanje U času kad se više cijenilo blejanje Al' vrpolji se zvijer, muči je pitanje : Da l' je gore skončat kao vuk Il' živjeti kao lažno janje ? Pristajem na Crvenkapu, al' protiv mog je bića Da prijatelj budem s luda tri praščića Nisam još zaboravio na brlog i raku Mada sjajno živim prerušen u baku Drugi vuci zavijaju izdajnički zvuk Stajat će ih glave "Mama, to je vuk!" Krivom toče med i mlijeko, nije to moj ukus U janjećoj koži izludjet će lupus Al' vrpolji se zvijer, muči je pitanje : Da l' je gore skončat kao vuk Il' živjeti kao lažno janje ? Na na na na naaa na na naaa Naaa na naa naa naaaa ! Na na na na naaa na na naaa Naaa na naa naa naaaa ! Me, me, me, me, me,...

  • mljet22:

    Pa Bulat Okudžava na Perkoviću čeka vlak koji doći neće pa da krene putem sreće te, oh Yeah a dođe Arsen iz Šibenika, sve to već znate- mislim na one koji znaju i koji će poželjeti znati taj dio poezije ... prikaži još! i sna. KABINETI Kišica uspjeha mi nešto ne pada prečesto Uostalom i nad takvim životom valja strepiti uskoro će se svi moji prijatelji probiti u rukovodstvo i vjerojatno ću tada lakše živjeti svoju vječitu plahost ću nadvladati kako će mi krenuti poslovi ne treba ni nagađati svratit ću k Juri u kabinet zaviriti k Fazilju s blaženstvom u srcu svratiću Beli u kabinet i reći zdravo Bela reći ću imam problema da mi ih riješimo ona će reći glupost i to su neki problemi i naravno odjednom će mi život biti lakši često noću sanjam ove kabinete današnje ne sutrašnje da samovar na stolu portret dame upravo je sramota ne svratiti ovamo svi su gradovi moje zemlje u skelet odjeveni zvuk pile, sjekire teško je zaglušiti možda to mojim prijateljima grade kabinete neka neka kad ih sagrade lakše će se živjeti pa tako krenuh putem sunca, Vlakom prema jugu Spremam sreću za te i budućnost drugu, Krenut ćemo, draga, vlakom prema jugu, Pobjeći iz svega u začaranom cugu, Zlatnim kolosijekom, vlakom prema jugu. Ostaviti dane i godine posne, Kao davno nekad, brzim preko Bosne, Samo vjetar s mora ljubit će ti lice Kad krenemo jednom s ove raskrsnice. U tom kraju više nećeš sresti tugu, Stići ćemo sunce, vlakom prema jugu, Ostaviti dane i godine posne, Kao davno nekad, brzim preko Bosne.

  • mljet22:

    I kako ja koji sam pisao-prepisivao-lijepio- mogu znati a kamoli objektivna publika?