Naslovnica Kultura Kazalište

Odisej na samom kraju priznaje: dom je tamo gdje boli

Odisej samozatajnog Gavellina prvaka Ozrena Grabarića nije heroj, nego lovina koju intenzivno mrze njegove žrtve, pokleknuli zločinac kojem bogovi možda žele pogledati kroz prste, ali to nikako ne žele kvarni ljudi
22. srpnja 2012. u 13:40 2 komentara 3 prikaza
Ozren Grabarić
Foto: arhiva VL
Pogledajte galeriju 1/3

Emotivnom i oslobađajućom praizvedbom drame “Odisej” uglednog makedonskog dramatičara Gorana Stefanovskog u intrigantnoj režiji Aleksandra Popovskog počela je na Brijunima nova dramska sezona Teatra Ulysses. Riječ je o brijunskom snoviđenju obitelji Šerbedžija koje je dosad, na hrvatske pozornice samo jednokratno vratilo ponajbolju hrvatsku glumicu Miru Furlan, ali i u dvanaest ljetnih sezona na kazališne predstave jednog ideološki nepoćudnog otočja “privelo” više desetaka tisuća ljudi koji su uredno platili kazališnu ulaznicu.

Lovina, a ne heroj

Najnovija premijera okupila je kazališta i festivale iz četiriju zemalja bivše Jugoslavije. Stefanovski se pozabavio Homerovim epom posudivši glavne likove i ponešto radnje koju je oplemenio mudrim rečenicama. A onda je kazališni čarobnjak Popovski jedinstvenu predstavu izvedenu na otočnoj livadi Malog Brijuna nedaleko od tvrđave Minor umijesio i od antičkog, ali i balkanskog krvavog tijesta umetnuvši u nju i elemente mjuzikla te dječje predstave. Stoga je dobio dinamično scensko uprizorenje na čijem kraju bolno odzvanja Odisejevo priznanje da je dom tamo gdje boli.

Odisej samozatajnog Gavellina prvaka Ozrena Grabarića nije heroj, nego lovina koju intenzivno mrze njegove žrtve, pokleknuli zločinac kojem bogovi možda žele pogledati kroz prste, ali to nikako ne žele kvarni ljudi.

Raznorodna glumačka ekipa koju predvodi Svetozar Cvetković u ulozi Zeusa i Menelaja, a u kojoj važne udjele imaju i Anita Mančić, Branko Jordan, Nataša Matjašec Rošker, Boris Isaković, Jasna Đuričić, Dijana Vidušin, Franjo Dijak i Nikola Ristanovski koji pomalo čak i karikira Šerbedžijino boemstvo, dala je svoj maksimum uz poticajnu živu svirku grupe Foltin.

Sarkazam Novih fosila

Glazbeni umetak Novih fosila ovdje je više od sarkazma, a predstava koja sudi najvećim mitovima svjetske povijesti više je od kazališta iako u sebi nema niti trunke trule dnevne politike. I kostimografkinja Marita Ćopo i scenografi Numen i Ivana Radenović te skulptori Ana i Miljenko Sekulić vjerno su poštovali redateljevu snažnu, razarajuću koncepciju koja je na brijunskom otoku stvorila opojnu čaroliju od koje svakodnevni život bježi kao vrag od tamjana.

Elipso

  • Avatar alien79
    alien79:

    Prestrašno kakve sve jugofilske derneke plaća sitnozuba stoka

  • krle:

    Bata Rade svojim pubertetskim " snovidjenjima " vec godinama j..e hrvatske porezne obveznike koji placaju li ga, placaju. Za snovidjenja....E, moj narode!