Ako je pekar tijekom rata u pekarni, kovač u kovačnici, a učitelj u školi, onda bi i glumac trebao biti na pozornici, nije li tako? Logika ovog pitanja vrlo je jednostavna, no dijelimo li svi isto mišljenje?
Smatramo li da je "prihvatljivo" stvarati i izvoditi umjetnost u vrijeme kada se svijet raspada pred našim očima? U vrijeme kada, zbog neke sulude agende moćnika, nevini gube živote, je li u redu sjesti u kazalište i nasmijati se, zaplakati, dopustiti da emocije prevladaju? Upravo ta pitanja (a i brojna druga) postavlja klasična poetska drama "Putujuće kazalište Šopalović" Ljubomira Simovića, predstava koja je od svoje praizvedbe u Jugoslovenskom narodnom pozorištu 1985. doživjela brojne inačice – što na regionalnim, što na europskim kazališnim daskama – a osim što ova činjenica dokazuje njezinu veličinu, dokazuje i to da je njezina tematika, nažalost, još uvijek jednako aktualna.
I tako, 40 godina nakon praizvedbe, "Putujuće kazalište Šopalović" prošlog je petka ponovno stiglo u Zagreb, u Kerempuh, i to u režiji Aleksandra Popovskog, a iako ova drama u sebi spaja tragediju i humor (koji je samo na počeku pomalo prvoloptaški), ne možemo reći da je riječ o tragikomediji. "Iza zavjese svijetli svijet koji se pred njom ugasio", kaže nam vođa trupe, i upravo zbog toga ovaj je komad puno više od tragikomedije; to je predstava iz koje možda nećete zapamtiti svaki detalj, ali zasigurno ćete zapamtiti njezinu premisu i razmišljanja na koja vas je navela. Jer, ne zaboravite, kazalište je ogledalo društva.
"Putujuće kazalište Šopalović" na scenu su donijeli Borko Perić, Anita Matić Delić, Josipa Anković, Dražen Čuček, Tarik Filipović, Damir Poljičak, Ornela Vištica, Ines Bojanić, Ozren Opačić i Josip Brakus, a posebno je dojmljiva uloga Marka Makovičića, koji maestralno igra glumca izgubljenog između kreacije i stvarnosti.
Adaptaciju, dramaturgiju i prijevod ovog kazališnog komada potpisuje Dora Delbianco, scenografiju je osmislio Vanja Magić, a kostime Mia Popovska. Autor glazbe je Marjan Nećak, suradnik za scenski pokret Pravdan Devlahović, a oblikovatelj svjetla Zdravko Stolnik. Za video dizajn zaslužan je Denis Golenja, a za kiparske radove Alma Mimica.
Otvori KEKS Pay
Adria media grupa sa još jednim (dnevna doza ko nas bre zavadi yugo člankom) krumpirsalata tekstom.