Što se to događa u laboratoriju SDP-a? Je li Siniša Hajdaš Dončić preko noći doživio prosvjetljenje ili su ga spin-doktori uvjerili da je vrijeme za radikalan zaokret? Jesu li mu sugerirali – želi li spasiti poljuljani rejting – da se mora odmaknuti od sirove konfrontacije, a verbalni huliganizam zamijeniti prividom konstruktivnosti? Jesu li stratezi s Iblerova trga napokon shvatili da SDP ne može sačuvati svoj identitetski kompas niti integritet glavne lijeve stranke bude li vječito kaskao za platformom Možemo? Jesu li mu objasnili da stranka s takvom poviješću mora diktirati tempo, a ne nehotice kliziti u ponižavajući vazalski odnos? I jesu li mu barem šapnuli da šef SDP-a u zajedničkim nastupima ne smije ostavljati dojam skutonoše Sandre Benčić? Što god bio motiv, prošli tjedan u Saboru svjedočili smo neočekivanom obratu. Čovjek koji se do jučer s Andrejem Plenkovićem obračunavao vulgarnim uvredama, optužujući ga usput za ustašizaciju države, odjednom pruža ruku i nudi dijalog ljevice i desnice.
Dončić je nesposobnan političar, produžena ruka Milanovića koji je istih sposobnosti. Kameleon koji bi se spasio da ga neko izvuče jer tone. Nek potonu, i SDP i MOžemo , ne vrede ionako ništ svi skupa kolko ih ima.