Od prvih kamenih epigramskih natpisa u antičkim vremenima, sačuvanim u okolici grada, preko srednjovjekovne pisane baštine pohranjene u šibenskim samostanima, te vrhunaca šibenske knjižne i književne kulture postignutima u doba renesanse i baroka (Šižgorić, Vrančići, Divnići, Zavorovići, Mrnavić, Armolušić, Posilović...), do preporodnih zamaha (Ana Vidović, Tommaseo...) i naše suvremenosti (Kaleb, Parun, Brešan, Dedić...) - stvarala se u Šibeniku pisana baština u kojoj su i pravi dragulji ukupne hrvatske knjižne i književne povijesti.
U povodu upravo navršene 80. obljetnice šibenske Gradske knjižnice "Juraj Šižgorić", sljednice duge šibenske tradicije samostanskih, obiteljskih i narodnih knjižnica i čitaonica, ravnatelj te ustanove prof. Milivoj Zenić napisao je podroban, dokumentiran i bogato ilustriran kulturno-povijesni pregled šibenske pisane riječi objavljen u knjizi "U pohvalu od grada Šibenika". Prelijepa monografija o šibenskome prinosu cjelini hrvatske pisane i tiskane baštine, u nadahnutoj likovnoj opremi Davora Šarića, duguje svoj naslov Petru Divniću, jednom od mnogih Šibenčana koji su ostavili znatan trag u hrvatskoj književnoj i kulturnoj povijesti.
A da je naslov prikladan, potvrđuje već i samo listanje knjige: Šibenik doista zaslužuje pohvalu za svoj prinos nacionalnoj kulturi. Uz nebrojene kulturne pregaoce iz one znamenite Barčeve sintagme o "veličini malenih", Šibenik je dao i mnoge neporecive stvarne veličine hrvatske kulture. Taj je grad, potanko svjedoči Zenićev minuciozni pregled, čuvar "Šibenske molitve", prvoga pjesničkog teksta pisanoga hrvatskim jezikom, književnoga dokumenta iz 14. st. o kojem je već ispisana cijela knjižnica znanstvenih radova. Šibenčanin je Juraj Šižgorić, istaknuti pripadnik europskoga humanističkog kruga, autor potresne knjige pjesama "Elegiarum et carminum libri tres", prve hrvatske pjesničke inkunabule. Knjižnica šibenskoga samostana sv. Frane dom je više od 150 rukopisnih knjiga i kodeksa i 147 inkunabula (prvotisaka nastalih do 1500. g.). Šibenčani europskoga glasa Antun i njegov nećak Faust Vrančić nastavljaju povijesni niz hrvatskih velikana iz najplodnijega razdoblja šibenske stvaralačke povijesti.
Na tim čvrstim temeljima književna, znanstvena i umjetnička kreativnost šibenskih ljudi nastavila se i u kasnijim stoljećima mnogo manje povijesno, društveno i politički sklonima poticanju kulturnoga razvoja. Ipak, bolja - makar i nešto davnija - prošlost nadahnjuje i suvremenost grada koji će valjda smoći snage za nastavak skrbi za knjigu. Na primjer, pronalaženjem prikladna rješenja za sada posve neprimjeren smještaj Gradske knjižnice "Juraj Šižgorić", čiji je ravnatelj ispisao vrijednu pohvalu šibenskoj pisanoj riznici.
Mirjana Jurišić
Otvori KEKS Pay
