U zagrebačkoj Kinoteci održano je svečano obilježavanje stote godišnjice rođenja jednog od najznačajnijih zagrebačkih fotoreportera Pavla Cajzeka. Prikazan je dokumentarni film o Cajzeku u produkciji Muzeja za umjetnost i obrt, Večernjeg lista, Pixsella i HTV-a.
Nakon filma održan je panel na kojem su o Cajzeku govorili Večernjakovi fotoreporteri i Cajzekovi učenici Siniša Hančić, Drago Havranek i Josip Bistrović te Iva Prosoli, voditeljica Zbirke novije fotografije Muzeja za umjetnost i obrt. Ovom prigodom predstavljena je donacija vrijedne ostavštine ovog velikog fotografa, koju je Muzeju za umjetnost i obrt darovala obitelj autora. Ostavština obuhvaća negative, pozitive, dokumentaciju, izreske iz novina s objavljenim prilozima autora, nagrade i osobne predmete.
Događanje je organizirano u partnerstvu Muzeja za umjetnost i obrt, Večernjeg lista u kojem je Pavao Cajzek kao novinar i fotoreporter djelovao većinu svojeg radnog vijeka te foto i video agencije Pixsell te uz potporu Hrvatske radiotelevizije. Na događanju je prikazan dokumentarni prilog „Pavao Cajzek – fotoreporter“, snimljen za ovu prigodu, koji donosi portret ovog zagrebačkog fotoreportera kroz arhivski materijal s Hrvatske radiotelevizije te intervjue s njegovim učenicima i kolegama.
- S radošću i ponosom danas obilježavamo njegov 100. rođendan. S radošću, jer Cajzekove fotografije i danas žive. Bez njih ne bismo poznavali život našeg grada kroz desetljeća. Cajzek se saživio sa Zagrebom i nenametljivo je bilježio njegov rast i stasanje, njegove pobjede i poraze, zgode i nezgode njegovih stanovnika, sudbine malih i velikih, svima darujući jednako svoju pažnju. Bio je dobri duh Zagreba. S ponosom, jer Pavao Cajzek je bio zaglavni kamen Večernjeg lista od prvih stranica davne 1959. godine. Njegova je fotografija oblikovala vizualni identitet Večernjaka i nametnula se kao standard koji slijede sve generacije fotoreportera do danas - rekao je glavni urednik Večernjeg lista Dražen Klarić.
Cajzekova fotografija je ostvarila neraskidive veze Večernjaka ne samo sa svojim svojim čitateljima, nego sa svim građanima, jer, Večernji list je oduvijek bio dnevna novina svih društvenih slojeva i svima je, kao i Cajzek sam, pridavao jednaku pažnju.
Kad je prije nepunih 30 godina Večernji list u povodu 900. godina grada Zagreba organizirao Cajzekovu veliku prvu samostalnu izložbu "Priča o Zagrebu - snimio Pavao Cajzek", bila je to najposjećenija izložba te godine. Cajzekov veliki prijatelj, slikar Josip Vaništa, tom je prigodom rekao - "Doživio je pažnju. Ono najviše što umjetnik za života može dobiti."
Pavao Cajzek - Pablo rođen je 1923. u Čakovcu. Za sebe je govorio da nije ni kroničar, ni svjedok vremena, već novinar-fotoreporter koji je nastojao pošteno raditi svoj posao. Možda je dokaz njegove skromnosti i to što u 35 godina aktivnog profesionalnog bavljenja fotografijom nije imao nijednu samostalnu izložbu, premda su mu slike uvrštavane u brojne skupne izložbe. Tek 1994., u sklopu proslave 900. obljetnice grada Zagreba, postavljena mu je samostalna izložba Priča o Zagrebu, snimio Pavao Cajzek.
Profesionalno se novinarstvom počeo baviti u"Narodnom jedinstvu ", odakle je 1951. godine prešao u "Narodni list ". Od 1959. godine je radio u " Večernjem listu ", do umirovljenja 1985. godine. Svestrani Cajzek svoje je iskustvo prenosio mladima, predajući Osnove novinske fotografije u zagrebačkom Obrazovnom centru za kulturu i umjetnost i u " Vjesnikovu " Centru za izobrazbu novinarskih kadrova".
Cajzekove fotografije ubirale su godinama visoke nagrade i priznanja - Orden rada sa srebrnim vijencem 1977. godine, Nagradu grada Zagreba 1982. godine, Nagradu Društva novinara Hrvatske za fotografiju 1954., nagradu "Otokar Keršovani" za najboIje novinarske radove 1957. te "Zlatnog pera" DNH (HND) 1979. godine. Smatrao je da fotoreporter mora biti i kompletan novinar. Zato je uvijek govorio da je u novinarstvu najvažnije znati gledati. Cajzek je tu školu završio na ulici, obilazeći danomice zagrebačka predgrađa. Njegove fotografije čuvaju neobične zgode, šarmantne detalje, ali jednako pažljivo i oštro zabilježene su slike grube stvarnosti, starih, iscrpljenih lica, radničkog Zagreba.
Neosporno je značenje Cajzekove fotografije za kroniku Zagreba. Cajzek je jednostavno sudoživljavao život. On posjeduje taj, kod fotografa, rijetki osjećaj. U svojoj dugogodišnjoj djelatnosti novinskog reportera, kojeg redakcija šalje na zadatke – on je istodobno za sebe, iz vlastitih dubljih pobuda, snimao život sugrađana, prolaznike na ulicama, melankolične vedute Zagreba, periferiju i siromahe. Tako je danas, zahvaljujući upravo toj strani njegove ličnosti, sačuvana slika stvarnog života iz prošlosti.
Pablo je nas i svoj Zagreb napustio 1999. godine. "Volio sam promatrati i snimati stasanje Zagreba "; kazao je Cajzek . Zagrebačke su se ulice promijenile, ali Cajzek je uvijek među nama.
Magdalena Blažević, Mira Petrović i Ratko Cvetnić najbolji su ovogodišnji kratkopričaši
Gospodin fotoreporter❤️❤️, kako je rekao Drago Havranek na panelu nakon filma; Zagreb treba dobiti ulicu Pavao Cajzek 🫶🏻🫵🏻, šteta da gradonačelnik nije bio na promociji.