Pips Chips & Videoclips nedavno su najavili svoj najveći koncert u karijeri, u Areni Zagreb 10. travnja 2027. Ulaznice su već u prodaji, a godinu dana bit će dovoljno da se temperatura podigne do točke vrenja i, nadajmo se, rasprodane dvorane. Čak i da ne bude tako, realno je očekivati da će puno više od desetak tisuća ljudi stići na koncert benda koji je do sada bio rasprodao Dom sportova, Šalatu, pet-šest puta zaredom punio Vintage Industrial Bar ili klub Sax.
Pipsi su unazad 35 godina – rođendan će proslaviti u Areni – postali i, što je najvažnije, ostali vjerodostojna zagrebačka legenda, najdosljedniji bend, više nego mnogi drugi koji su se voljeli kititi lokalpatriotskim učinkom. Osim toga, za razliku od ultrakomercijalnih imena koja s daleko nižim umjetničkim dojmom i populističkim pjesmicama ulaze u Arenu Zagreb, Pipsi su, kao i Buč Kesidi nedavno, primjer žilave alternative koja je, što je zapravo začuđujuće, kod nas postala i komercijalna. Ali bez žrtvovanja, kako se to veli, “integriteta”.
Ovaj veliki pothvat ulaska u Arenu Zagreb nekada nije bio uobičajen, ali zadnjih godina mnogi rock i pop izvođači ušli su u tu dvoranu koja je postala novo mjesto dokazivanja popularnosti. Kao da se priča oko multipliciranih nastupa estradnih zvijezda tamo, pa i narodnjaka, prelila na rock teren, što je svakako dobro. Pipsi su jedni od onih koji definitivno imaju tržišne snage odraditi ovakav nastup u svom gradu i podići letvicu još više, kao jedno od onih imena koje još nije sviralo tamo.
Navodno uskoro stiže vijest da Jura Stublić i Film također ulaze u Arenu Zagreb krajem godine, dok je Grše već najavio nastup 24. listopada. Nedavno sam pišući o koncertnoj problematici napomenuo da su i Let3 i Elemental jedni od onih koji bi tamo logično pasali nakon što su napunili Šalatu, jer, nakon Majki, Damira Urbana, Psihomodo popa, Nene Belana, Buč Kesidija i nedavne trap-fešte Drito iz Arene, očito je da planove s Arenom Zagreb nemaju samo Prljavo kazalište, Parni valjak, Toni Cetinski i imena koja su tamo redovito nastupala. Srećom, to pokazuje i koliko se, nabolje, promijenio domaći show business, ili barem show ako ne i biznis, unazad par desetljeća. I koliko se kvalitetnih imena zaputilo u Arenu Zagreb, promijenivši predodžbu o domaćoj sceni i onome što je njoj, nekada, bilo komercijalno.
Doduše, i ta fama o popunjenosti ima dva lica medalje. Po gradu je prije nekoliko godina krenuo vic da je lakše napuniti Arenu Zagreb s više od deset tisuća ljudi nego Tvornicu kulture ili Boogaloo s 1800 posjetitelja, a postoji i razlog takvom razmišljanju. Dok se nastupe u ovim prostorima smatra “regularnim”, uobičajenim, izlazak u Arenu Zagreb manje je vezan za rock publiku, a više za epitete “događaja” na koji ide cijela obitelj ili barem klasteri prijatelja. Nije zanemarivo ni spomenuti prag očekivanja “koliko će publike biti”, pa mnogi iz publike Arenu Zagreb doživljavaju kao glazbeni “shopping centar” koji ne nudi samo koncert, nego i dodatnu priču oko uspjeha nekog imena.
Glazbeni ukus tu i ne igra veliku ulogu, pa mnogi koji nisu dio “prave publike” nekog benda i previše su lijeni otići pogledati njihov “normalan” koncert, odlaze u Arenu Zagreb nakon što se medijski stvori mit o “događaju” i brzoj prodaji ulaznica, više iz želje da ne propuste event nego iz stvarne naklonosti nekom glazbeniku. Iako su mi osobno koncerti do 2000 posjetitelja u Tvornici draži, kvalitetniji, a i ljepši za gledanje, naravno da je dobro da popularna imena pokušavaju osvojiti i najveći prostor kod nas i pridobiti “višak” publike koji ih inače ne bi vidio.
Sve to ulazi u rok službe koji se zove pop ili rock glazba, koja bi po defaultu trebala biti popularna. Ako se toga ne stide rock imena po svijetu, ne znam zašto bi to bio problem kod nas, tim više jer se u nekim (ovim) slučajevima ulaska u Arenu Zagreb radi o sjajnim bendovima koji zaslužuju toliko veliki broj publike, makar i desetljećima nakon što ih je fanatično pratila “njihova” osnovna grupacija poklonika.
Arena Zagreb zadnjih je nekoliko godina za rock scenu postala ono što je Dom sportova bio nekada, kad se čekalo kad će neko rastuće ime svirati prvo u Maloj, a zatim u Velikoj dvorani Doma sportova. Podsjetimo se da Prljavo kazalište u osamdesetima, a Parni valjak sve do 1987. i hita “Jesen u meni” nikada nisu samostalno napunili veliki Dom sportova, iako su svirali dugo i za tadašnje pojmove bili “stari” bendovi. Ovi sadašnji nastupi u Areni kao da su uvećana verzija očekivanja koje je vladalo kad je Hladno pivo 2004. prvi puta napunilo mali Dom sportova, a ispred dvorane ostalo još par stotina ljudi. Taj koncert nije bio samo njihov uspjeh – iako najvećim dijelom jest – nego dokaz da (možda) slijede bolja vremena za tada novu domaću scenu, što se u idućim godinama, zapravo desetljećima, srećom i dogodilo. Mnogi od tih nekada “novih” bendova Fijubriju generacije i s nove hip-hop scene, od kraja devedesetih imali su sve više uspjeha i punili velike prostore, od Doma sportova do Šalate.
A nakon što su u Domu sportova sjajne koncerte imali Detour, Edo Maajka, Vojko V, Krankšvester, TBF, a prije njih Let3, Pipsi, Elemental i mnogi drugi, naravno da je uslijedilo povećanje očekivanja i pitanje tko sve ulazi u najveću sportsku dvoranu kod nas. Kako vidimo, prvi su na redu Pips, Chips & Videoclips.
Otvori KEKS Pay
