Fenomen Marilyn Monroe čini je jednom od najintrigantnijih pojava, bolje reći proizvoda u povijesti masovne kulture XX. stoljeća. Toliko je pisano i govoreno o ovoj hollywoodskoj zvijezdi (i dalje će se zasigurno pisati i govoriti), da se stječe dojam kako se više ništa novo ne može reći o sudbini Norme Jeane Mortensen, te tragične heroine "društva spektakla". Ne bi stoga ni bilo čudno da se netko sjeti proglasiti moratorij na pisanje o slavnoj glumici. Ali ono što ostaje kao posebno zanimljivo jest kako se taj fenomen Marilyn Monroe ne iscrpljuje, nego čak na stanovit način nadilazi sebe obnavljajući se kroz nove dimenzije svoje atraktivnosti u domeni literature, likovne umjetnosti, baletu i filmu. Učinkovitost njezina planetarnog uspjeha odnosi se na magičnu moć kakvu ima medij slike, one s celuloidne filmske vrpce, danas u doba elektronike i putem digitalnih tehnologija te naročito medijem fotografije.
Mračna dimenzija Marilyn Monroe: žrtva vlastitog erosa koji joj je ispleo bodljikavi vijenac slave
"Anđeo seksa", kako ju je jednom nazvao njezin suprug, književnik i publicist Arthur Miller, posjedovala je demonsku privlačnost erosa. Znači li to, ako bih sebi dozvolio da u kontekstu ovog fenomena navedem onu Plotinovu podjelu božice ljubavi Afrodite, koja po grčkom filozofu neoplatonizma postoji kao ona koja pripada "višoj duši" i ona koja pripada zemaljskoj "nižoj duši", da bi Marilyn Monroe trebala utjelovljavati ovu drugu, dakle Veneru Pandemos ili božicu "prostih uživanja"?
Još nema komentara
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.