Fibra je nastala sada već daleke 2006. godine iz vrlo jednostavnih i sebičnih razloga: ja sam htio imati na svojoj polici stripove koji su mi se sviđali, u izdanju kakvo ja želim, u prijevodu i opremi za koju ja smatram da su dostojni kvalitete i važnosti tih djela. Ja pa ja pa ja. Od tada je prošlo već gotovo 15 godina i malo se toga suštinski promijenilo. Tvrdoglavo sam inzistirao na inicijalnoj ideji, potpuno ignorirajući cijelo jedno more stripova koji me iz ovih ili onih razloga nisu zanimali, jedino je bolest uzela maha pa smo od početnih dvadesetak izdanja godišnje danas došli do osamdesetak u 2020., a i tehnička kvaliteta produkcije popela se na jedan zaista zavidan nivo. No najvažnija mi se promjena dogodila izvan Fibre: u međuvremenu sam postao otac, a moja je kći, živeći u kući (doslovno) punoj stripova, nedavno odjednom poželjela početi čitati te stripove na koje se stalno spotiče po sobama. I što sad? Imam kolekciju od desetak tisuća stripova od kojih jedva šačicu mogu dati svojoj kćeri na čitanje, pošto praktički ništa iz te goleme kolekcije nije prikladno za djevojčicu od deset godina!
Ne znam za vas, ali ja svojoj kćeri teško mogu reći ne. Smota me oko malog prsta k’o od šale. A ništa, što da se radi, dobro, ako dijete želi čitati, naći ću neke stripove za nju. Osim što ih na hrvatskom tržištu, čast izuzecima, gotovo da i nema. Hm. Kažu da samo budale ne mijenjaju mišljenje... I tako je Fibra pokrenula svoju podetiketu pod nazivom Nika, u kojoj objavljujemo isključivo stripove za djecu. Uz prekrasnu Hildu, čast da predstavi Niku publici pripala je Višnjinu dnevniku, serijalu koji je upravo kompletiran objavljivanjem posljednje tri od ukupno pet epizoda u krasnom prijevodu Ivane Ivančić.
Višnja ima deset i pol godina, živi sama s majkom i sanja o tome da postane spisateljica. Revno vodi svoj dnevnik u koji zapisuje sve zanimljivo što joj se dogodilo tog dana, posebno ako je u pitanju neka neobična priča. U pričanju priča koristi se svojim omiljenim trikom: promatra ljude i zamišlja njihove živote i tajne. Jer, svatko ima neku tajnu, zar ne? I tako Višnja, sa svoje dvije najbolje školske prijateljice, Erikom i Lenom, postaje istraživačica odlučna u namjeri da riješi tajnu koja joj je ovog puta zapela za oko. U prvoj epizodi to je jedan stariji muškarac koji redovito, sav umrljan bojom, izlazi iz šume. U drugoj joj je pažnju privukla starija gospođa koja već godinama iz biblioteke posuđuje jednu te istu knjigu, a u trećoj mlada restauratorica knjiga koja ima problema s pamćenjem… U zadnje dvije knjige, međutim, fokus se prebacuje na Višnju, njenu mamu i Višnjinu prijateljicu, književnicu Anabelu Vrtlarić. Mami nikad baš nije bilo previše milo što Višnja toliko često posjećuje gospođu Vrtlarić, kao ni to što ona ima tako prisan odnos s Višnjom i što snažno na nju utječe. S druge strane, Višnji nikad nije bilo jasno odakle potječe taj određeni mamin animozitet prema Anabeli. I kakve sve to veze ima s njenim ocem?
Višnjin dnevnik simpatičan je sjetno-slatki strip koji kroz zabavno otkrivanje misterija govori, možda pomalo politički korektno, i o nekim ozbiljnijim temama – poštivanju različitosti, toleranciji, empatiji i prijateljstvu. Prilagođen je osnovnoškolcima, ali nije to samo dječji strip, kao što ni većina modernih Pixarovih ili Disneyevih crtića nisu samo dječji animirani filmovi. Ono po čemu se Višnjin dnevnik svakako još ističe jest prekrasan crtež Aurélie Neyret. Bogat detaljima, raskošno obojen, stilski raznolik i iznimno dopadljiv, a opet izvanredno funkcionalan – nije sam sebi svrha, nego je uvijek i stalno u službi pričanja priče, što je vrlina koju nemaju baš svi crtači stripa.
Nažalost, vremena kad je strip bio jeftina zabava dostupna na svakom kiosku za cijenu krafne ili sendviča daleko su iza nas, strip se sve više i više povlači u knjižare i biblioteke. Samim tim, djeci, svojoj primarnoj publici, sve je manje dostupan, jer u današnje vrijeme nije lako izdvojiti stotinjak kuna za jedan strip, iako izdanje to svojom kvalitetom zaslužuje. Srećom, zato postoje gradske knjižnice gdje se stripovi mogu posuditi praktički besplatno, za cijenu godišnje članarine. S obzirom na to da su nam djeca sve više i više prikovana za ove ili one ekrane, izuzetno je bitno nagovoriti ih da što više čitaju. Možda su upravo stripovi i Višnja pravi korak u tom smjeru.
Višnjin dnevnik
Fibra, Biblioteka Orka
215 x 280 mm, 80 str
Kolor, Tvrdi uvez
