Hrvatska je zemlja s vjerojatno najviše filmskih festivala po glavi stanovnika: samo iz državnog proračuna financira se njih sedamdeset – od Pule, koja izravnim financiranjem preko Ministarstva kulture dobiva uvjerljivo najviše novca, preko našeg međunarodno najprepoznatljivijeg festivala Animafesta i izrazito uspješnih Zagreb Film Festivala, ZagrebDoxa i Festivala mediteranskog filma Split, do malenih filmskih smotri koje, čini se, ima svako selo koje drži do sebe.
U takvom moru već etabliranih programa i iskusnih filmskih selektora koji se bore za iste naslove i pozivaju manje-više iste goste, novim je festivalima jako teško nametnuti se kao nešto vrijedno pažnje. Tu nemoguću misiju prošle je godine uspješno savladao jedan mladi par: Novigrađanka Gianna Buršić i Motovunac Danijel Handjal u istarskom Novigradu pokrenuli su festival kratkog filma čije sam drugo izdanje posjetila prošloga vikenda.
Iako u mnogim aspektima malen i apsolutno potfinanciran, Festival kratkog metra Novigrad primjer je kako se pristupa gradnji nečega što ima šanse postati veliko: u tri festivalska dana tu nije bilo nijedne tehničke greške, krivoga titla ili nervoznoga tona, a publika u izvrsno opremljenom, modernom Centru za manifestacije i kulturu (CMIK) imala je priliku uživati u zaista sjajnim filmovima – od Oscarom nagrađenog kratkog "An Irish Goodbye" o dvojici otuđene braće koju iznova ujedinjuje smrt majke kojim je festival započeo do sulude vestern-komedije "The Gunfighter" koja je kao projekcija iznenađenja prikazana na zatvaranju festivala.
To ne čudi imajući na umu da su i Danijel i Gianna zapravo iskusni filmski radnici i producenti, koji su se profilirali radeći na filmskim setovima, snimajući visokobudžetne reklame, ali i radeći na drugim filmskim festivalima na kojima su itekako naučili sve aspekte zanata – od raznošenja stolica i podizanja kina do raspisivanja budžeta i filmske selekcije. I umjesto da uživaju u plodovima svojeg komercijalno isplativog rada, svoju su energiju i novac odlučili upucati u nešto apsolutno neprofitno – filmski festival kojim čine dobro za svoj mali grad.
Na svojem festivalu angažirali su uglavnom lokalne ljude, pokazujući veliku brigu prema volonterima koji su srce i duša svakog zdravo postavljenog festivala. Ta briga je važna jer se radi o mladim ljudima koji su umjesto sezonskog rada u turističkom sektoru svoje vrijeme odlučili uložiti u gradnju nečega što neće biti samo turistička atrakcija, nego i program za domaće ljude i njihovu buduću djecu. Potencijal gradnje neke nove festivalske ekipe, ali i nove publike, itekako se vidio na meni možda najljepšoj projekciji prošloga vikenda, kada su maleni trg u starome gradu ispunili klinci koji su s gotovo svečanom pažnjom gledali naslove iz obiteljskog programskog slota.
U kontekstu atmosfere i poštovanja prema publici zanimljiva je i odluka organizatora festivala da u potpunosti preskoče angažiranje žirija – umjesto toga, o nagrađenim filmovima odlučivali su isključivo gledatelji. Nagradu u međunarodnoj konkurenciji dobio je nizozemski "At the Glance" redatelja Ruuda Satijna, a najboljim regionalnim filmom proglašen je "A step back", rasni kratki mjuzikl koji je kao svoj diplomski rad režirala Sofija Nedeljković iz Beograda.
Šteta je samo što filmove nakon festivala gotovo da i nećemo imati priliku vidjeti igdje drugdje, ali možda je to baš i dobar argument da ih se nagodinu podrži dolaskom.
