Caricom i kraljicom pokazala se pijanistica Martha Argerich (Buenos
Aires, 1941) na zajedničkom koncertu s violončelistom Mišom
Majskim kojega hrvatska publika itekako dobro poznaje s relativno
čestih gostovanja i u Zagrebu i na Rachlinovu festivalu u Dubrovniku.
Argerich je za klavirom od svoje treće godine, već s osam svira Prvi
Beethovenov koncert, a sa šesnaest pobjeđuje na uglednom
međunarodnom natjecanju u Ženevi.
Već je više od šest desetljeća kontinuirano za
klavirom pravi raritet, a Argerich voli svirati u društvu pa
je tako u Zagrebu bila posljednji put godine 1999. s pijanistom
skladateljem.
Kako se prepoznati?
Rijetka prilika da se ponovo, ili prvi put, čuje legenda napravila je u
“Lisinskom” rijetko viđenu gužvu kad je i
posljednje mjesto i na podiju ispunjeno i jedan od onih rijetkih
koncerata nesvakidašnje kreacije koji i
dugogodišnji posjetitelji nabrajaju na prste.
Još je veće čudo da su Argerich, nesklonu intervjuima i
pričanju pred publikom, nakon koncerta uspjeli dovabiti na podij. S
Mišom Majskim surađuje već tridesetak godina, iza njih je
bogata diskografija i oko 150 koncerata, za pedagogiju nije dovoljno
organizirana, sama sebe ne prepoznaje na snimkama, Argerichi su u
Argentinu došli vjerojatno iz Katalonije iako je čula da i
ovdje postoji to prezime, reći će.
Kraljevsko zvučanje
Svog će šarmirajućeg partnera za violončelom Argerich već u
Beethovenovim Varijacijama na Mozartovu temu iz Čarobne frule dovesti u
red. Raspon zvučanja klavira gotovo je nevjerojatan, lakoća sviranja
jedinstvena kao da bi se mogla nastaviti i cijelu noć, ali tu ne
nedostaje istinskog unutarnjeg intenziteta kako u rapsodičnoj i
zaigranoj Griegovoj Sonati tako i u tihoj eteričnoj i nestvarnoj
molitvi stavka Slava vječnosti Kristovoj iz Messiaenova Kvarteta za
kraj vremena.
Doista, kraj vremena i ledena ravnica Larga kao i eksplozija u
Šostakovičevoj Sonati. Kad se sijede glave slože, sve se
može, zajedno s dva izdašna dodatka iz Chopinove Sonate i
Schumannovih fantastičnih komada.
Isplatila se prIlika mladima
Čini se da je odličan potez dvorane “Lisinski” da u svom ciklusu studentima Muzičke akademije uz indeks karte prodaje za samo deset kuna da sjednu na prva prazna mjesta. Takva se prilika za rijetki nastup Marthe Argerich sigurno ne propušta. A kakva je uopće navala bila pokazuje i podatak da je ponestalo tiskanih programa. “Drugi put morate biti brži”, poučila nas je djevojka na ulazu.
