Cirkus je promijenio izgled, ali klauni su ostali - tako bi se najbolje moglo opisati bizarno "Božićno selo" koje je ovih dana niknulo ispred Narodne skupštine Srbije, na mjestu šatorskog naselja kolokvijalno nazvanog "Ćacilend". Vučićevi pristaše i plaćenici (novinari N1 televizije davno su dokazali da se za prorežimski aktivizam dobivaju dnevnice) tamo su stražarili od ožujka, služeći kao neka vrsta živog štita u trenucima velikih studentskih prosvjeda protiv duboko ukorijenjene državne korupcije.
Prvo se predstavljajući kao "studenti koji žele da uče", a potom odbijajući bilo kakvo legitimiranje pred kamerama, mjesecima su zastrašivali narod okruženi velikom policijskom zaštitom, zatim nekom vrstom privatnih zaštitara, a kasnije i metalnim ogradama premazanima kolomasti (koja je na suncu podsjećala na dijareju). Dok su studentski protesti mobilizirali sve više građana željnih promjena, Ćacilend je ciljano blokirao prolaz ulicom ispred Skupštine, te kroz obližnji Pionirski park. Tijekom masovnijih prosvjeda, iz njega su iskakali provokatori kojima je bio cilj poremetiti mirne prosvjede ili izazvati ozbiljniji incident. U tome, srećom, nisu uspjeli.
I onda, veliki obrat. Na samom kraju 2025, u Ćacilendu se dogodilo čudo: umjesto bijelih šatora postavljenih nasred Trga Nikole Pašića, u kojima povremeno mahalo i vatrenim oružjem, a nedavno smo imali i požar praćen eksplozijom, niknulo je nešto nešto poput sela Djeda Mraza. U njemu, umjesto vilenjaka, i dalje sjede ćaciji, ali više ne dijele prijetnje i uvrede, nego konzerve gaziranih pića, kolače, pa čak i kebab koji se vrti u jednoj od kućica!
Ćacilend pretvoren u božićno seloTi novi-stari ćaciji, koji su tamo instalirani nakon što je predsjednik Aleksandar Vučić krajem prošloga tjedna pred medijima najavio uklanjanje "Ćacilenda" i dolazak Božičnog sela, možda i više nego prije naglašavaju teatar apsurda koji se tamo odvijao, a dojam pojačava i činjenica da neki od tih navodnih patriota uopće ne govore srpski.
U blizini je i dalje hrpa policije i službenika u civilu, sve se snima brojnim kamerama, a u Pionirskom parku i dalje su bijeli šatori u kojima je nejasno tko i zašto boravi, ali navodno će i njih uskoro ukloniti. Pred Skupštinom, u svakom od šatora ukrašenih kao u Orašaru za siromašne, atmosfera je nelagodno sumorna, a osjećaj dok se kroz njih prolazi je kao da nas prati neka avet - što je, sudeći po ljudima koji izgledaju kao karikature pripadnika tajnih službi, vjerojatno i istina.
Znatiželja mi svejedno nije dala mira, pa sam se tamo prošetala nekoliko puta. U generičkim kućicama kojima, usprkos ponudi jela i pića, preko dana malo tko prilazi, od jutra do mraka sjede po jedna ili dvije osobe, neinspirirane poput one djevojke zelene kose iz memea o neuspjelom selu Willyja Wonke.
Malo više karaktera vidjeli smo u tek šatoru koji je držao Krajiški pokret Srbije, Srpske i dijaspore, nudeći prolaznicima sireve i suhomesnate proizvode ispod natpisa "Zajedno smo jači". Radi se o organizaciji registriranoj krajem prošle godine, neposredno prije izbijanja masovnih prosvjeda. U programu im piše da se zalažu za Srbe koji su protjerani iz Republike Srpske Krajine, a pružaju i otvorenu podršku notornom Miloradu Dodiku. Pored njih, šator je drži Udruženje boraca Krajine, s natpisom "da se ne zaboravi" i zastavom navodne Republike Srpske Krajine.
Samo par koraka dalje, postavljeno je dvadesetak kemijskih wc-a, u očito krivoj procjeni da bi ćaci-Božić mogao provući velik broj posjetitelja. Međutim, usprkos besplatnom jelu i piću, šatorima pretvorenima u božićno selo malo tko prilazi. Nešto više ljudi vidjeli smo tek u novogodišnjoj noći, kada su građani i turisti shvatili da napokon ne moraju obilaziti pola centra kako bi došli do mjesta na kojem će slaviti. Kraj šatora su prošli, ali hladna peciva i konzerve fante uglavnom nisu uzimali.
Hoće li biti trećeg čina u ovom teatru apsurda, ili je Vučić napokon shvatio da mu Ćacilend (za kojega je rekao da su u njemu "mladi ljudi pokrenuli jednu veliku, najljepšu i najveću plemenitu ideju i odbranili ju do kraja"), više šteti nego koristi? Kako god bilo, ne sumnjamo da će u Srbiji, koja se (da citiram jednu blisku osobu) pretvorila u mješavinu Black Mirrora i South Parka, novih bizarnosti biti i dalje.
Tuzna i jadna zemlja. Cijela Srbija je jedan veliki 'Ćacilend'.