Kada su u vrijeme pandemije na Spotifyju pokrenuli prvi hrvatski true crime podcast "Mjesto zločina", dubrovačko-zagrebački duo Katia Kozina i Filip Georgiev-Štimec nisu ni pomišljali da će njihov seriozan pristup zločinima začinjen dozom crnog humora postati jutarnja i večernja rutina za oko 10.000 slušatelja. Otišli su i korak dalje pa u izdanju Mozaika knjiga u istom tonu napisali i prvu knjigu "Profil zla", koja daje detaljan uvid u umove desetero serijskih ubojica koji su obilježili 20. stoljeće. Od jedinog ubojice koji snima audioknjige, preko Australca hrvatskih korijena kojeg se rado odričemo, Ivana Milata, do Freda i Rose West, slike i prilike britanskog života kakav nitko ne bi poželio... Istražili su "kako se sadi sjeme zla i što je potrebno da ono nikne". Htjeli su, kažu, "pretočiti" podcast u knjigu, ali i odškrinuti vrata ljudima koji ih dosad još nisu slušali. I u knjigu su ubacili elemente humora i svoje komentare, možda mrvicu "ozbiljnije" no što su to u podcastu, ali stilski je vrlo prepoznatljivo da u "to i dalje oni".
Do kojih ste novih spoznaja došli istražujući za knjigu?
Ne znam jesmo li došli do nekih potpuno novih spoznaja s obzirom na to da ovakav profil ljudi istražujemo već četiri godine, ali definitivno smo potvrdili koliko djetinjstvo utječe na osobu i ono što ona poslije može postati. Ne bi baš svi trebali imati djecu. I da, statistički je prilično velik broj naših antagonista bio privučen vojsci ili policiji – ostavit ćemo vam da donesete svoje zaključke o tome!
Po kojem ste ključu izabrali zločince o kojima pišete?
Odabrali smo deset slučajeva serijskih ubojica koji su nam bili zanimljivi za istraživanje. Sve gore djetinjstvo od gorega, baš teški primjeri zanemarivanja i raznih oblika zlostavljanja. Htjeli smo malo i pomiješati subjekte pa imamo najpoznatiju ženu ubojicu; jedan par iz engleske koji je zajedno ubijao, Kempera, koji je poznat većini, ali i one malo manje poznate, no nimalo manje opasne, kao što je to William Bonin. Prava lepeza serijskog zločina (hm, fora ime za knjigu!).
Kojoj je vrsti čitatelja knjiga namijenjena?
Našim slušateljima, naravno, no i svima koje zanima true crime tematika i onima koji se ne shvaćaju baš preozbiljno. Ta ekipa nek nas slobodno zaobiđe.
Pitam se daje li se pisanjem o zločinima i njihovim oživljavanjem počiniteljima dodatna doza publiciteta, koju su neki od njih i htjeli izazvati?
Neki od njih zbilja jesu htjeli slavu, ali to je manjina. Da bismo razumjeli ljude i njihova djela, trebamo ih pogledati u cijelom kontekstu, onda možda uspijemo katkad i spriječiti da dođe do ovakvih užasnih stvari o kojima govorimo i pišemo. Ako je alternativa zabijanje glave u pijesak, smatramo da je ovo bolja opcija.
Odakle vaš zajednički interes za žanr true crimea?
Oboje smo ga imali otprije, doduše u različitim količinama, Tia možda malo više. Oboje volimo detektivske priče i igre, slaganje slagalica u umovima. Ne zanima nas toliko sam čin zločina, već sve ono oko njega, ljudska psihologija, kako dođe do toga da osoba počini stravičan čin poput ubojstva...
Jeste li baveći se zločinima sami sebi objasnili što je to ljudima tako privlačno u tim jezovitim sferama ljudskog ponašanja?
Mi kao vrsta oduvijek smo imali interes za morbidne teme, pa još donedavno su javno vješali ljude i od toga pravili evente! Crna kronika je svakome zanimljiva, zločini se prepričavaju otkad je svijeta i vijeka. Postoji neko uzbuđenje u koketiranju s opasnosti koja je ipak na dovoljnoj udaljenosti jer se dogodila nekom drugom. Tu sigurno ima slojeva i slojeva, ali njih ćemo ostaviti psihijatrima i psiholozima.
Objasnite nam kako funkcionira Murder Mystery, koji ste također nedavno pokrenuli?
To je interaktivna igra srodna escape roomu, samo u opuštenijem settingu i s više konkurencije! U timovima se uživo rješava fiktivno ubojstvo koje smo mi osmislili. Dobijete folder s dosjeima i osnovnim informacijama, a zatim uz pomoć dokaza unutar prostorije i igraćih uloga, koje možete ispitivati, rješavate zločin. Onaj tko prvi preda točno rješenje, dobije neku nagradu, ali najvažnije je da se ljudi zabave i iz našeg dosadašnjeg iskustva – ljudi se doista zabavljaju! U Zagrebu nam je stacija Sax, a igru donosimo i u druge gradove. Također radimo i slične privatne evente i team buildinge po dogovoru.
Katia, nakon dubrovačke gimnazije odlazite u Los Angeles studirati glumu, a potom u Manchesteru završavate studij Music Businessa. Zašto ste se na kraju iz Londona ipak vratili u Hrvatsku?
Tako je, drago mi je da znate moj lore! Jako volim Englesku, ali nedostajala mi je toplina mojih ljudi. Kad puno vremena provedeš izvan domovine, počneš uviđati koliko propuštaš u životima ljudi koje voliš. Htjela sam biti bliže svojima i konačno se stabilizirati na jednome mjestu. Skupila sam neka znanja i vještine, koje i sad koristim, no puno mi je draže živjeti u Zagrebu, a Otok posjećivati.
Filipe, odakle arhitekt u "zločinačkim" vodama?
Oduvijek me zanimao kriminalistički žanr. I prije sam imao slične projekte s bratom, ali s "Mjestom zločina" našli smo nišu koja ljude zanima pa me to motivira da nastavim.
True crime podcast...event... krasno...ono...kužiš...