U Zagrebu je proteklog vikenda ponovno održana "Ilegala u Zagrebu", turističko-dramski obilazak grada kojim se želi podsjetiti na revolucionarnu prošlost Zagreba od 1941. do 1945. godine, koji je sve četiri ratne godine pružao otpor ustaškim vlastima i okupatoru. Unatoč teškim prilikama u strahovladi i neizvjesnosti, Zagrepčani su pomagali i skrivali svoje susjede Židove i Srbe, sudjelovali u diverzijama, preuzimali rizične zadatke, postajali ilegalci i odlazili u partizane, često prerušeni u radnike željeznice. Zahvaljujući humanitarnoj akciji Diane Budisavljević, oni koji su ostali u gradu udomljavali su i usvajali srpsku djecu spašavajući ih tako od sigurne smrti u logorima. Kazališni dijelovi "Ilegale u Zagrebu" rasvjetljavaju zamršenu špijunsku mrežu, dijaloge zaraćenih strana, ali i empatiju koju su Zagrepčani iskazali prema srpskoj djeci, nadomještajući roditeljsku ljubav i izgubljeni dom.
"Ilegala u Zagrebu" autorski je i producentski projekt Nataše Puškar, a realizira se putem programa Vijeća srpske nacionalne manjine Grada Zagreba. Režiju predstave potpisuje Slađana Kilibarda. Glumački zadaci povjereni su Sretenu Mokroviću, Danijelu Ljuboji, Dušanu Gojiću i Ivani Gulin, uz turističko vođenje Vanje Budimir i povjesničara Igora Drvendžije. Svi tekstovi predstavljaju kombinaciju svjedočanstava iz Zbornika sjećanja – Zagreb 1941. – 1945. i istraživačkih razgovora te su temeljeni na proživljenim iskustvima. Dramske je tekstove prema danim predlošcima napisala Ana Prolić. "Ilegala u Zagrebu" prvi je put odigrana 2019. godine, a zatim i 2021. godine. U ovoj izvedbi, kojom se obilježava 80 godina pobjede nad fašizmom dodani su i neki novi dijelovi.
– Predstava koja se ovoga proljeća izvodi u povodu 80 godina od oslobođenja Zagreba ima dvije potpuno nove kazališne scene, dok je obilazak grada kombinacija prethodnih ciklusa s novim elementima. Glavna tema prethodnih ciklusa koja je sve elemente objedinila bio je zaborav, dok novi ciklus različitim sudbinama obrađuje temu postizanja dogovora i u krajnjem tematizira vrijednost i neponovljivost ljudskog života, rekla nam je autorica predstave Nataša Puškar. Na početku Ilegale na zvučniku čujemo Kvaternikov proglas o uspostavi NDH. Zatim se pojavljuje ilegalka Vera (Vanja Budimir), koja nas prvo vodi do pošte u Jurišićevoj i govori o glasovitoj diverzantskoj akciji. Na Trgu hrvatskih velikana saznali smo kako je Srbima i Židovima bilo zabranjeno isplaćivati novac, no ilegalci su i tome doskočili. Ispred Traume u Draškovićevoj Vera nam je pričala kako su liječnici pomagali partizanskim borcima, doznali smo i kako su ih zatvarali u Petrinskoj, na Zrinjevcu smo čuli kako se bježalo u partizane, a u podrumu u Berislavićevoj ulici uslijedila je i prava predstava. Danijel Ljuboja u zrakoplovnoj uniformi bio je Stevo Krajačić, a Sreten Mokrović admiral Anton Gattin.
– Ivan Stevo Krajačić u Zborniku sjećanja Zagreb 1941. – 1945. u kraćim crtama opisuje svoj susret sa zapovjednikom Antonom Gattinom, kada prerušen u uniformu pričuvnog zrakoplovnog nadsatnika ulazi u zgradu Mornarice NHD u Gundulićevoj. Da bi se njegovo šturo sjećanje pretvorilo u kazališnu scenu bilo je potrebno odrediti vrijeme susreta, koje Krajačić ne precizira, rekonstruirati događaje na koje se ovlaš referira te razraditi dijalošku igru nadmetanja i na kraju postizanja dogovora. Ovom smo scenom htjeli pokazati da su zaraćene strane komunicirale i razmjenjivale informacije. Sve informacije koje se ovdje kazuju su točne. Napravljen je odmak u kreiranju mjesta susreta, što pridonosi življoj kazališnoj igri. Glumačka podjela rađena je prema senzibilitetu likova, ali smo vodili brigu i o tome da su ljudi 1940-ih godina prošlog stoljeća izgledali starije nego njihovi današnji vršnjaci. O susretu Krajačića i Gattina prvi sam put pročitala za vrijeme rada na prvom ciklusu Ilegale, 2019. godine. Slađana i ja tada smo već poželjele prikazati taj susret i prvi su nam izbor bili Danijel Ljuboja i Sreten Mokrović. Gattina smo zamišljale kao oficira starog kova koji je prije svega profesionalac i čovjek otvoren za dijalog. Obje smo sretne da su baš njih dvojica odigrali te uloge – kaže Puškar i dodaje kako se pazilo na svaki detalj, pa glumci nose i autentične uniforme.
– Zahvaljujući povjesničaru iz našeg tima Igoru Drvendžiji došli smo do stručne literature. Istražili smo kako su izgledale mornaričke uniforme 1943. za činove koje imamo i kakva je bila uniforma pričuvnog avijatičarskog nadsatnika u koju je prerušen Krajačić. Tu je bilo više posla jer su te uniforme prošle više promjena, a i Krajačić u svojim sjećanjima ne precizira neke detalje, recimo u koju je struku zrakoplovstva prerušen, pa smo ih sami rekonstruirali vodeći se njegovim prethodnim prerušavanjima i lažnim identitetima – objasnila nam je autorica predstave.
"Ilegala u Zagrebu" završava u Frankopanskoj ulici, u uredu odvjetnika Emila Tušeka (Dušan Gojić). Tamo se upoznajemo s njegovom pomoćnicom Koraljkom Blažević, koju je maestralno odigrala mlada šibenska glumica Ivana Gulin. Ona igra majku koja je udomila jednog od izbjeglih dječaka s Kozare i koja se nakon tri godine mora rastati od njega. Nastavak je to priče prve "Ilegale", u kojoj smo doznali kako je Diana Budisavljević spašavala tu djecu.
– U središte je stavljena Koraljka Blažević koja sa svojim suprugom liječnikom udomljava dijete, srpsko ratno siroče. Po završetku rata preživjeli su roditelji tražili svoju djecu, bilo je akcija spajanja itd. Pristupili smo ovoj temi problematizirajući situaciju u kojoj dijete žele obje obitelji, biološka i udomiteljska. Ovdje temu postizanja dogovora prikazujemo majčinstvom i obiteljskom dinamikom. Za osnovicu ove priče uzeta je istinita proživljena sudbina djeteta, dok su imena i nazivi promijenjeni. Budući da cijela "Ilegala u Zagrebu" govori o raznim sudbinama, temeljna misao koja povezuje sve prikazano podsjeća na vrijednost i neponovljivost ljudskog života – rekla je Nataša Puškar. "Ilegala u Zagrebu" prošetat će glavnim gradom još 12 puta tijekom travnja, a njezina je posebnost da prima samo 20 ljudi po izvedbi i da je se može pogledati na preporuku. Baš kao u vrijeme ilegale 1941. godine!
Otvori KEKS Pay
Ako su već htjeli biti vjerodostojni trebali su završiti ovu ilegalnu priču odvodjenjem nekih 5000 ranjenika iz zagrebačkih bolnica ili djece iz organizacija ustaške mladeži, trgovaca, industrijalaca, obrtnika i intelektualaca i njihovom zbrinjavanju po jamama u Gračanima i na Sljemenu. Ovako priča ne samo da nije posve istinita, nego nije niti ispričana do kraja.