Ovo je prva dramska premijera u mom mandatu i unatoč brojnim problemima uspio sam da sve ide kako treba, otkrio je novinarima operni pjevač Božo Župić, v. d. intendanta HNK Split, najavljujući kako će 24. siječnja na velikoj sceni u režiji Ivana Plazibata biti izvedena potresna drama "Požari" suvremenog libanonsko-kanadskog autora Wajdija Mouawada.
Jelena Bosančić, v. d. savjetnice za Operu, Balet i Dramu, u ime Siniše Popovića, v. d. šefa Drame, koji nije mogao doći u Split budući da radi na vlastitoj premijeri, izdvojila je rečenicu iz teksta: "Djetinjstvo je nož zaboden u grlo". Riječ je o djelu u kojem se govori o traumi i potrazi za identitetom koje će iznijeti najpotentniji dramski ansambl u državi, a to je splitski.
Redatelj Ivan Plazibat u mandatu Vicka Bilandžića bio je ravnatelj Drame, ali je zbog neslaganja s njim podnio ostavku op. a. Tvrdi kako nacionalna kazališta moraju raditi format dramskog komada kakav je "Požari", koji s pauzom traje više od tri sata.
– U ovoj predstavi igra 16 glumaca svih generacija, od mlade studentice Ire Osibov, preko kičme splitskog ansambla, do Filipa Radoša kao gosta – rekao je Plazibat.
Objasnio je da je riječ o kombinaciji velike freske i intimne priče te o tome na koji način povijest ulazi u naše živote.
– Riječ je o autoru koji kazališno zna utjeloviti živu povijest – istaknuo je redatelj.
Petra Kovačić Botić, koja u "Požarima" tumači ulogu sestre koja ima brata blizanca, fascinirana je djelom jer ovaj autor zapravo modernim stilom piše antičku tragediju.
– On detektorski sudara suvremenost sa stilom antičke tragedije. Djelo snažno poručuje koliko je važno obrazovanje. Isto tako ukazuje na snagu i važnost oprosta. Brisanjem toponima imena, vremena i vjeroispovijesti u Libanonu zapravo se briše i vrijeme događanja drame – naglasila je Petra Kovačić Botić.
Katarina Romac, koja će u "Požarima" glumiti majku blizanaca koji će morati ispuniti njezinu najblaže "čudnu" oporuku, kaže kako je riječ o trileru koji podsjeća na grčku tragediju.
– Povijesni događaji vješto su stavljeni u fikciju, autor je htio naglasiti kolika je snaga zla koje je razarajuće – ističe Katarina Romac, dodajući kako se u predstavi radi o priči koja traje više od četrdeset godina.
Njezin lik majke podijeljen je u tri faze: u prvoj se govori o selu, druga je vezana za prijateljstvo, a treća govori o šutnji, koja je zapravo iznimno snažan motiv cijelog komada. Romac vjeruje u katarzični moment koji nosi ovaj tekst libanonsko-kanadskog autora.
– U tematskom smislu riječ je o jednoj od najmoćnijih, najbolnijih i najtežih tema koje sam radio u glumačkom životu. Međutim, i to treba. Teatar vidim kao mjesto iskupljenja. Strahota rata je strašnija kad se svede na sudbinu pojedinca. Sudbina majke i dvoje njezine djece je najbolnija, ona je razarajuća. Predstava nosi strahotu i bolnu priču koja u sebi nosi iskupljenje – otkriva prvak Drame HNK Split Trpimir Jurkić, kojem je redatelj povjerio ulogu javnog bilježnika.
Veteran Filip Radoš, umirovljenik koji ne miruje, otkriva kako se u tekstu u kojem je glavna nit univerzalnost provlači pitanje treba li sve istraživati, ima li smisla traganje i treba li uopće reći istinu.
Kostimografkinja Petra Pavičić "upotrijebila" je univerzalnost u estetskom oblikovanju pa je tako pristupila i izradi kostima. Napravila je nekoliko kostimskih grupa koje označavaju vrijeme i prostor, dok je scenografkinja Zdravka Ivandija Kirigin naglasila percepciju ljudskog putovanja kao važan aspekt rada. Glede likovnosti i estetike, nije se bavila Libanonom, nego sjećanjima ljudi.
Otvori KEKS Pay
