Doktorica Iva Kožul Salihagić za sebe kaže da je oduvijek bila kreativna osoba, a onda je svoju kreativnost odlučila pretočiti u slikovnice jedinstvena naziva ''Svinjc'' i ''Svinjceza'', koje su oduševile najmlađu, ali i nešto stariju publiku. Iza samih karaktera Svinjceze i Svinjca lako se može zaključiti da je dr. sc. Kožul Salihagić, spec. urologije u KB Sveti Duh, sanjar koji zna što želi i nikada ne odustaje – opijena je životom i svojim djelima te dokazuje da zemlja čudesa uistinu postoji.
Vole ih i klinci i odrasli
Upravo je to najbolji opis jer nije odustala od svojih ideja, iako, kako sama ističe, nije bilo nimalo lagano, no na kraju su se njezine zamisli ostvarile i pretvorile u pravi mali obiteljski posao. U stvarnost ih je pretočila ilustratorica Lidija Kraljević, koja kaže kako je ovo uistinu suradnja iz snova jer je Iva nepresušan izvor mašte i novih ideja te ju je s lakoćom vratila u djetinjstvo, a postale su i prijateljice.
– Ideja za Svinjcezu rodila se 2013. godine, kada smo moj suprug i ja još bili cura i dečko. Tada smo zajedno sjeli na hamburgere negdje u gradu. Sva sam se isprljala umakom iz hamburgera, a on me zagrlio i rekao ''princezo moja''. U čudu sam ga pogledala i upitala: ''Pa gdje ti ovdje vidiš princezu, više sam kao neka svinjica-princeza.'' Budući da sam oduvijek bila kreativka u duši, tada sam smislila tu novu riječ svinjceza – prisjeća se Iva, koju je suprug dugi niz godina zvao tim simpatičnim nadimkom. Tada se rodila i ideja za slikovnicu, no zbog pretrpanog rasporeda i poslovnih obaveza bila je na čekanju sve do 2020. godine, kada je svijet privremeno zaustavila pandemija koronavirusa. Iva je jednu večer, kada su svi zaspali, sjela i napisala ''Svinjcezu'' i ''Svinjca'', a u samo nekoliko dana napisala je više od 20 nastavaka.
– Htjela sam napisati priču o Svinjcezi, djevojčici koja se voli igrati možda malo drukčije nego ostali, i to stvarno na neki način i jest autobiografija. Odrasla sam s dva brata i uvijek sam se igrala s njima, najviše sa starijim bratom i njegovom ekipom. Igrali smo se pikulama, Indijanaca i kauboja, penjali se po drveću... Današnja djeca nažalost nemaju djetinjstvo kakvo smo mi imali nekada pa sam htjela napisati slikovnicu i pokazati što je prava igra, kako ih odvojiti od kompjutora i tehnologije te izvesti van u prirodu – ističe Iva, kojoj je tijekom odrastanja omiljena slikovnica bila ''Miffy''.
Njezine djevojčice Eli i Eva prije ''Svinjca'' i ''Svinjceze'' najviše su voljele čitati slikovnice Julije Donaldson.
– Jako mi se svidjelo što, za razliku od slikovnica brojnih drugih autora, njezine slikovnice imaju mekane korice – s obzirom na to da tvrde za djecu nisu nimalo dobre zbog oštrih rubova, a uglavnom se čitaju u krevetu – kao i šljokice na prednjoj stranici. Julija nam je poslužila kao odlična inspiracija za takve sitne detalje – objašnjava Iva te otkriva kako su njezine kćeri sudjelovale u cijelom procesu izrade slikovnica, što im je bilo izuzetno zabavno i zanimljivo.
– Svako jutro kada su se probudile, pitale su me jesam li napisala novu slikovnicu i nisu htjele krenuti sa spremanjem za vrtić prije nego što su čule novi nastavak. One su u te dvije godine, koliko nam je trebalo da izdamo prvu slikovnicu, same radile ilustracije. Starija kći Eva napravila je svoju slikovnicu, za koju je napisala i tekst, a sve je uvezala selotejpom – govori nam Iva, koja je nekoliko njihovih ilustracija uključila i u slikovnice na prednjoj stranici.
Reakcija ljudi i više je nego pozitivna pa redovito dobiva pohvale i svi s nestrpljenjem čekaju nove nastavke. Slikovnice jako vole i odrasli, vrate ih u djetinjstvo, pa Iva kaže da su one za svakog ispod 100 godina. Osim slikovnica, velika joj je želja bio i animirani film, koji je bio u planu za promociju knjige, koja je, baš poput slikovnica, također bila posebna, u prirodi, okružena zelenilom. Zanimljivo je kako je autorica crtića jedanaestogodišnja Nina, kći ilustratorice Lidije Kraljević.
– Lidija mi je jedan dan posla animaciju Svinjceze koja se miče. Bila sam iznenađena i pitala sam je odakle joj to. Rekla mi je da je to napravila njezina Nina i tako smo se dogovorile za crtić, a glasove likovima dale su moje cure – govori.
Iako su ''Svinjc'' i ''Svinjceza'' postali omiljeni likovi i lijepa priča, proces nije bio nimalo jednostavan, a Iva je na samom početku naišla na brojna zatvorena vrata.
– Hrvatska je vrlo malo tržište, a kod nas od izdavaštva nema neke prevelike zarade. Na svu sreću, ne živim od toga, radim svoj posao kao liječnica, a ovo je moj hobi i ljubav. Kada si ''no name'' autor, nitko te ne doživljava. Shvaćam da izdavači gledaju svoju korist, no od početka sam naišla na zatvorena vrata. Nisu htjeli ni uzeti u ruke i pročitati slikovnicu i vidjeti vrijedi li. No iskreno mogu reći da mi je drago što je ispalo ovako. Krenuli smo sami u tu priču, kao obiteljski projekt, a puno mi je pomogao suprug, koji je pravnik. Napravili smo svoj brend – kaže Iva.
Stižu i novi likovi
Planova imaju puno, od novih nastavaka ''Svinjca'' i ''Svinjceze'', ali i novih likova, poput sasvim posebnog superjunaka, čije će ime ostati tajna još neko vrijeme. Iva je pravi dokaz da bajke uistinu postoje te da od svojih ideja ne treba odustati iako je put katkad izuzetno dug i težak pa ne sumnjamo da će iz njezine kreativne radionice izaći još brojne slikovnice za one najmlađe, ali i nešto starije koji barem nakratko žele pobjeći u svijet bajki.
