Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Kultura Knjige

Hrvatska će dobiti svoj Muzej književnosti

Inicijator osnivanja Muzeja hrvatske književnosti je Tomislav Sabljak, donedavno voditelj Odsjeka za povijest hrvatske književnosti HAZU. Postoji ideja da Muzej hrvatske književnosti bude smješten u palači u Opatičkoj 18, gdje se nalazi najveći dio izložbaka budućeg Muzeja.
12. srpnja 2021. u 12:14 1 komentara 619 prikaza
Foto: Boris Scitar/Vecernji list/PIXSELL
Pogledajte galeriju 1/11

Zamislite sobu u kojoj se s jedne strane nalaze Kuglijevi ormari s ostavštinama i posmrtnom maskom Tina Ujevića, potom radni stol A. G. Matoša nasuprot biblioteci slavnog donatora Late Mihalovića, onda i stari pisaći strojevi Smith i Continental, a na zidu portret A. B. Šimića Anke Krizmanić, Šeferov August Cesarec, Valdecovo poprsje A. G. Matoša i Radaušev Janko Polić Kamov. U takvoj je sobi rođena ideja, ideja koja će uskoro postati i stvarnost, ideja o – Muzeju hrvatske književnosti.

100 dana sodome Francuska otkupila originalni rukopis erotskog remek-djela za 4,5 milijuna eura

– Godinama sam dolazio na posao u Opatičku 18, u palaču Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i sjedio u tzv. direktorovoj sobi. Ne znam otkuda joj taj naziv. Izgledom je soba bila savršena, nešto poput muzejske sobe kakve sam viđao u Dublinu, Budimpešti, Trstu i Londonu. Bio sam toliko zapanjen tim artefaktima da sam u sobu ulazio samo s aktentaškom i nikad nisam dao da se u sobu unese računalo – govori Tomislav Sabljak, poznati hrvatski književnik, novinski urednik i sveučilišni predavač koji je do 2021. godine bio voditelj Odsjeka za povijest hrvatske književnosti HAZU. On je, naime, inicijator osnivanja Muzeja hrvatske književnosti jer je, kako ističe, iz dana u dan bio okružen vrijednom baštinom, s preko 230 rukopisnih ostavština.

– Opća besparica i sve slabija skrb društva za našu baštinu dovela je do toga da to baštinsko blago postaje udaljeno tisućama svjetlosnih godina od onih kojima ta baština pripada – hrvatskom narodu – kaže Sabljak koji je iz želje da se književna baština što više približi čitatelju došao na ideju da se osnuje Muzej. Trenutno se radi na realizaciji ideje, a osnivač Muzeja hrvatske književnosti je Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti u čijem se Zavoda za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe u Opatičkoj 18 nalazi najveći dio izložaka budućeg Muzeja.

– Moje dopisivanje s upravom Akademije započelo je 2016. godine i središnje pitanje je uvijek bilo financijsko. Svi su bili oduševljeni idejom, ali je najveći problem bio tko će i kako financirati osnivanje budućeg muzeja. Prošle godine je Razred za književnost HAZU na svojoj redovitoj sjednici posvetio dobar dio pitanju inicijative osnivanja muzeja. Na tom sam sastanku podnio opširniji izvještaj i nakon toga je HAZU na sugestiju Razreda za književnost započela proces osnivanja s time da je meni povjerila izradu elaborata na kojem se upravo radi. Na moj prijedlog uprava Akademije je potvrdila Inicijativni odbor na čelu s predsjednikom HAZU, akademikom Velimirom Neidhardtom – objašnjava Tomislav Sabljak te dodaje kako se trenutno radi detaljna obrada, popisi, kartoteke cjelokupne građe. Treba, naime, precizno znati koliki je prostor potreban. Postoji ideja da Muzej bude smješten u palači u Opatičkoj 18 gdje se svi muzejski izlošci danas nalaze. Ipak, ako se u rekonstrukciji i obnovi te zgrade odustane od te ideje, trebat će tražiti novi prostor. A što će se uopće u Muzeju hrvatske književnosti nalaziti?

– Tu se nalazi više od 230 primjeraka rukopisne ostavština hrvatskih pisaca u posebnim arhivskim kutijama i uvjetima. S tim u vezi trebat će voditi računa za jedan prostor, točnije, multimedijalnu dvoranu koji će biti tehnički opremljen tako da će moći služiti kao izložbena dvorana, zatim za književne radionice, ali i za prikazivanje već gotovih filmova koje je Odsjek za povijest hrvatske književnosti napravio s producentom Interfilm iz Zagreba, a to su filmovi o Tinu Ujeviću, A. G. Matošu i Miroslavu Krleži. Nadalje, u sastavu muzejske građe nalazi se i knjižnica s 20 tisuća svezaka djela hrvatskih pisaca te 10 tisuća svezaka hrvatskih časopisa – opisuje Sabljak te dodaje kako u građu spadaju portreti i skulpture hrvatskih pisaca, kao i njihovi osobni predmeti poput putnog kovčega A. G. Matoša i naočala Vladimira Nazora te pokućstvo, kao što su stol A. G. Matoša, Kuglijevi ormari, Šinkova garnitura za sjedenje...

1 / 11
Zagreb-Prostorije u Zgradi HAZU u Opatickoj 18 na Gornjem gradu gdje ce se otvoriti Muzej knjizevnosti. Photo: Boris Scitar/Vecernji list/PIXSELL

Također, tu su i fotografije, zbirka kataloga izložbi i plakata.

– Ima mnogo vrijedne građe koju posjeduje Arhiv Odsjeka za povijest hrvatske književnosti, a koji će biti temelj budućeg Muzeja. Među građom se tako nalazi i čuvena mapa pod naslovom „Grčka proljeća“ Milana Begovića koja sadrži sonete Milana Begovića i erotske crteže Milivoja Uzelca. Mapu je 1960. godine kupilo Društvo književnika Hrvatske u antikvarijatu na Zrinjevcu i tadašnji ju je predsjednik Društva, književnik Mirko Božić, poklonio Institutu za književnost i teatrologiju. Godine 1984. mapa je u cijelosti objavljena u crno-bijeloj tehnici u časopisu „Kronika“ Zavoda za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe. Tada su nasljednici Milana Begovića podigli tužbu zbog narušavanja ugleda autora. Sudski proces trajao je godinama i ne sjećam se da je ikada završen – prepričava Sabljak. Svaki od artefakata, naime, priča neku priču, a dovoljno je reći da se među građom nalazi i 118 pisama Ive Andrića Zdenki Marković, opsežna dokumentacija o Društvu hrvatskih književnika, rukopis Šenoine „Kletve“, Matoševe razglednice iz Pariza, rukopisni autograf Ujevićeve pjesme „Pobratimstvo lica u svemiru“ kao i autograf drame Janka Polića Kamova „Čovječanstvo“.

– Muzej će svojim multidisciplinarnim djelovanjem razbiti jaz između tradicije i modernog života. Svakako da će u tom muzejskom prostoru biti mjesta i za istraživanje zvučnih zapisa hrvatskih pisaca te ćemo, poput engleske prakse, jednoga dana objavljivati vinile ili CD-e s glasovima hrvatskih pisaca. Primjerice, Knjižnica Božidara Adžije, u kojoj je započela poznata tribina Književni petak 1955. godine, ima digitalizirane zapise pojedinih tribina na kojima su nastupali najvažniji domaći pisci, kao i strani – govori Sabljak te dodaje kako su u inozemstvu muzeji posvećeni književnosti iznimno cijenjeni. Stoga je plan i od EU fondova tražiti financijsku potporu jer je Zagreb jedna od rijetkih europskih metropola bez muzeja nacionalne književnosti.

– Nemoguće je nabrojiti sve muzeje književnosti koji postoje u svijetu. Ja sam bio fasciniran u Dublinu muzejima Jonathana Swifta, Oscara Wildea, Jamesa Joycea i Samuela Becketta, ali me još 1973. godine impresionirao Muzej Petőfi u Budimpešti, u kojem sam postavljao izložbu o Miroslavu Krleži – kaže te objašnjava koliko je jedan takav muzej važan kao i promocija hrvatske književnosti u svijetu.

– Narod bez očuvanja tradicije i baštine je kao čovjek bez identiteta, ne zna tko je i što je, a mi moramo biti svjesni svoje opstojnosti i svoje tradicije te tu tradiciju pokazati svijetu. Ponosan sam uvijek na činjenicu što sam zajedno s Brankom Brusarom, lektorom engleskog jezika, zainteresirao W. H. Audena da zajedno s Brusarom prevede pjesnika Nikolu Šopa i da ga plasira u Englesku. Poslije mi je Stephen Spender pričao da su Šopove pjesme u Engleskoj zauzele visoko mjesto i da ga mnogi uspoređuju s ponajboljim engleskim pjesnicima – poručuje Tomislav Sabljak.

VENKO ANDONOVSKI Naučili su nas da mrzimo i narode, ali i pisma. Mrziti pismo znači mrziti čovjeka koji ga ispisuje

Ističe kako ovo zapravo nije prvi put da se ovakva ideja pojavila u Hrvatskoj.

– Što se same ideje tiče imali smo i prije nas inventivne ljude poput Dragutina Tadijanovića koji je 1958. u Opatičkoj 18 otvorio tri muzejske spomen sobe – A. G. Matoša, Vladimira Nazora i Ivana Gorana Kovačića. U rekonstrukciji palače negdje osamdesetih godina 20. stoljeća te sobe su nestale, ali izlošci su srećom spašeni. Ipak, sam početak ovoga Muzeja može se pročitati simbolično u jednom tekstu iz Kalendara za puk 1848., koji se odnosi na palaču u Opatičkoj 18., a koji glasi: „Evo narodnog doma u Zagrebu! Evo kuće, koju nabaviše gospoda hèrvatska i slavonska! Evo belih dvorovah, u kojih su narodni naši zavodi! – U kući ovoj nahodi se i museum. – Museum je mesto, gde se sabiraju stvari, koje stvara narav i duh čovečanski…“ Cijeli tekst objavljuje se inače na poleđini časopisa „Kronika“ Zavoda za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe HAZU koji izlazi od 1975. godine. Tu je znači naš početak – zaključuje Sabljak. 

KLIMATSKE PROMJENE
Svjetska banka: Kroz 10 godina hrvatska bi obala mogla biti poplavljena i puna invazivnih vrsta, a poljoprivreda nestati
Schneider
Pametne tvornice
Ohrabrujemo i potičemo digitalnu transformaciju u zemljama jugoistočne Europe