VENKO ANDONOVSKI
Naučili su nas da mrzimo i narode, ali i pisma. Mrziti pismo znači mrziti čovjeka koji ga ispisuje
Makedonski dramatičar, romanopisac i filolog u povodu hrvatskog izdanja svog bestselera "Azbuka za neposlušne", kao umjetnik i teoretičar u ovom razgovoru tumači noviju makedonsku povijest, uzroke i posljedice promjene imena države te kako političari uz pomoć neodgovornih povjesničara kroje budućnost.
Komentara 4
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Nitko nas nije "naučio" mrziti narode. To nije istina. No istine je kako su nas u komunizmu brutalno prisiljavali "voljeti" narode. Emocije koje danas postoje one su povezane i te kako s hrvatskom novijom povijesti i zvjerstvima koja su nam se u to vrijeme dogodila. Ne mrzim niti neko drugo pismo - no uvijek mi je u svijestu pismo kojim su bile obilježene granate koje su meni pobijale veliki dio obitelji i rodbine. Tko to može zaboraviti neka zaboravi. Tko može oprosti neka i oprosti ali tko se to osjeća pozvan zamjeriti žrtvi što joj se gadi nasilnik?