Teško da postoji bizarnija priča iz zlatnog doba Hollywooda od one o Hedy Lamarr. Filmska zvijezda poznata po bezvremenskoj ljepoti i mačkastom seksepilu, glumica koja je u filmu “Ekstaza” iz 1933., u kojem joj je supruga glumio naš Zvonko Rogoz, prva u povijesti odglumila orgazam, iza kulisa bila je briljantan znanstveni um.
Snimke razgovora iz 1990.
Naime, otvorena protivnica fašističke Njemačke u Drugom svjetskom ratu prijavila je 1942. patent upravljanja torpedom izmjenjivim frekvencijama koje bi bilo nemoguće predvidjeti i omesti, a koji je preteča današnjeg bluetootha, GPS-a i Wi-Fi-ja. Za svoj znanstveni rad nije dobila priznanje jer bila je žena u krivom biznisu, u kojem se ljepota cijenila više od mozga. No tim aspektom njezina života bavi se novi dokumentarac “Bombshell: The Hedy Lamarr Story” redateljice Alexandre Dean, a u produkciji Susan Sarandon. Temelji se na nizu razgovora koje je s Hedy 1990. vodio novinar Fleming Meeks. Tada 76-godišnja Hedy prvotno mu je poklapala slušalicu na tu temu, kupio ju je buketom žutih ruža, a potom su satima vodili razgovore o njezinoj strasti prema znanosti.
Znanošću se bavila u slobodno vrijeme, pribor koji joj je trebao za izume darovao joj je Howard Hughes kojeg je savjetovala na poslovima unapređenja modernih aviona. Konkretan izum koji se tiče frekvencija, a prethodi onome što će izmijeniti 20. st., razvijala je s Georgeom Antheilom. Američka ratna mornarica patent je preuzela, no Hedy, koja je umrla u popriličnoj bijedi, za njega nije dobila ni dolara. Pripisuje joj se još inventivnih ideja. Upravo je ona na neki način stvorila danas mondeno skijalište Aspen u Coloradu. Mjesto ju je podsjećalo na rodnu Austriju, sagradila je tamo drvenu kućicu, a kako je bila iskusna skijašica, počela je razvijati skijalište i pozivati poznate prijatelje, a ostalo je povijest. Smatra je se i začetnicom moderne plastične kirurgije jer precizno je savjetovala stručnjake gdje je najbolje raditi rezove.
Trag u plastičnoj kirurgiji
Potječe iz bečke židovske obitelji. Njezin otac Emil Kiesler bio je direktor banke, a majka Gertrud pijanistica. Već u svom trećem filmu “Mi ne trebamo novac” s Heinzom Rihmannom i Hansom Moserom dobila je glavnu ulogu. Udala se 10. kolovoza 1933. za bečkog industrijalca Fritza Mandla, no bio je veoma konzervativan i zabranio joj je da snima. Uočivši jačanje fašizma u Austriji i nacističke okupacije, bježi 1937. i iz zemlje i od supruga u Pariz, a odatle u London. Otkriva je filmski mogul Louis B. Mayer, daje joj ugovor za MGM i odlazi u SAD u kojem je nakon turbulentnog života i karijere umrla 2000. u 86. godini.
Osim toga da se međunarodni Dan izumitelja slavi na njezin rođendan 9. studenoga, nije dobila veća priznanja. Ostala je zapamćena kao enigma, žena sklona skandalima, kratkim brakovima i glamuru iza kojeg je njezin skriveni talent ostavljen da blijedi.
