U ranim jutarnjim satima 26. travnja 1986. godine, tijekom neuspjelog sigurnosnog testa u nuklearnoj elektrani u Černobilu, u tadašnjoj Sovjetskoj Ukrajini, došlo je do naglog porasta snage u reaktoru broj četiri. Uslijedile su dvije razorne eksplozije koje su raznijele betonski krov reaktora i u atmosferu izbacile oblak radioaktivnog materijala, četiristo puta jači od bombe bačene na Hirošimu.
Dok je jezgra reaktora gorjela danima, šireći kontaminaciju diljem Europe, sovjetske vlasti pokušale su zataškati stvarne razmjere katastrofe. Evakuacija obližnjeg grada Pripjata, doma radnika elektrane, započela je tek 36 sati nakon nesreće, a svijet je za incident saznao tek nakon što su povišene razine radijacije detektirane u Švedskoj, više od tisuću kilometara dalje.
U herojskoj, ali i tragičnoj sanaciji posljedica sudjelovalo je više od pola milijuna ljudi - vatrogasci, vojnici, rudari i inženjeri koji su radili u smrtonosnim uvjetima kako bi ugasili požar i izgradili prvi "sarkofag" oko uništenog reaktora. Deseci su preminuli odmah od posljedica eksplozije i akutne radijacijske bolesti, dok se dugoročni utjecaj zračenja na zdravlje milijuna ljudi i danas proučava. Grad Pripjat postao je grad duhova, a oko elektrane je uspostavljena zona isključenja koja i danas postoji kao podsjetnik na strašnu cijenu ljudske pogreške i sistemskog zataškavanja.
Više od 30 godina kasnije, petodijelna miniserija "Černobil", nastala u koprodukciji HBO-a i Sky UK-a, na dramatičan način oživjela je ovu povijesnu tragediju. Serija, koju je kreirao Craig Mazin, a režirao Johan Renck, postigla je ogroman uspjeh kod kritike i publike, osvojivši deset nagrada Emmy i Zlatni globus. S fokusom na ključne aktere, među kojima i znanstvenika Valerija Legasova (Jared Harris), sovjetskog dužnosnika Borisa Ščerbinu (Stellan Skarsgård) i fiktivnu znanstvenicu Uljanu Homjuk (Emily Watson) koja predstavlja brojne stručnjake uključene u istragu, serija je vjerno dočarala jezivu atmosferu, ali i dodala element ljudske drame iza željezne zavjese.
Serija je doživjela nevjerojatan globalni uspjeh. Na popularnim platformama poput IMDb-a danas nosi najviše ocjene, a publika diljem svijeta, uključujući Rusiju i Ukrajinu, hvalila je njezinu autentičnost u prikazu sovjetskog života, od odjeće i interijera do društvene klime i birokratske rigidnosti. Međutim, nisu svi bili sretni sa slobodama koje su kreatori serije uzeli.
Svjedoci događaja, poput inženjera Oleksija Breusa, potvrdili su da je serija vjerno prikazala posljedice radijacije na ljudsko tijelo i opću napetu atmosferu. Međutim, Breus je kritizirao portretiranje ključnih figura, poput Anatolija Djatlova i direktora Viktora Brjuhanova, kao jednodimenzionalnih zlikovaca. Dramatični prizori, poput onog gdje stanovnici Pripjata s mosta promatraju požar dok na njih pada radioaktivni pepeo, također su osporeni kao urbana legenda, a ne povijesna činjenica. Također, pad helikoptera nije se dogodio neposredno nakon nesreće, već mjesecima kasnije, zbog udara u kran.
Najoštrije reakcije stigle su iz Rusije, gdje su mediji bliski Kremlju seriju opisali kao rusofobnu propagandu koja ocrnjuje sliku sovjetske, a time i ruske nuklearne moći. Kao odgovor, najavljeno je snimanje ruske verzije priče koja bi trebala promovirati teoriju zavjere o sabotaži CIA-e.
Unatoč tome, "Černobil" ostaje iznimno relevantno i važno djelo koje vrijedi ponovno pogledati. Kako je kreator Craig Mazin istaknuo, glavna poruka serije nije opasnost od nuklearne energije, već cijena laži i način na koji je sustav izgrađen na tajnosti, aroganciji i suzbijanju kritike doveo do katastrofe i potom otežao njezino saniranje. U današnjem svijetu, suočenom s dezinformacijama i političkim pritiscima na znanost, ta je poruka aktualnija nego ikad.
*uz pomoć AI-ja
Otvori KEKS Pay
