Može li se jedno počinjeno zvjerstvo opravdati činjenjem ratnog zločina i genocida, koji su počinjeni u ime Države Izrael? Pitanje je to koje se vjerojatno nametnulo svima koji su tijekom netom završenog ZagrebDoxa imali prigodu pogledati kratki dokumentarni film "Djeca: Bila su, a više ih nema" koji je režirala Hilla Medalia. Film se bavi ratom u Gazi, ali iz izraelske perspektive i opisuje mirni i tihi prosvjed protiv njega. A taj prosvjed ovaj put organiziraju – Izraelci.
Riječ je o potresnom dokumentarnom filmu koji je snimljen, kako je navedeno u opisu njegova sadržaja, bez ikakvih državnih sredstava i bavi se tihim prosvjedom koji je započeo u ožujku 2025. kada je nekoliko žena organiziralo tiho bdjenje stojeći ili sjedeći na ulicama Tel Aviva s fotografijama djece ubijene u Gazi. Tu je djecu ubila izraelska vojska, neka su bili tek bebe i kako kažu protagonisti filma, nisu iza sebe ostavila ni traga ni fotografije. Na svakom plakatu koji prosvjednici drže je fotografija djeteta, ime djeteta, djetetove godine, mjesto gdje je ubijeno i potresna rečenica: "Bilo je, a više ga nema." Međutim, kako ima mrtve djece čije fotografije ne postoje, ispod imena takve djece naslikani su cvjetovi.
Inicijatorica te ideje u filmu objašnjava kako je htjela dati lice djeci koje je izraelska vojska ubila u Gazi, a na žalost takve djece je više od 17.000. Dok je slušate kako vam opisuje tko su djeca, kako su ubijena, te da ime djece koja su u izraelskim napadima poginula s drugim članovima obitelji te braćom i sestrama, neminovno se zapitate gdje nam je svima nestala ljudskost. Istovremeno, kamera prati inicijatorice mirnog bdjenja, dok raspravljaju treba li se njihovo bdjenje povezati ili spojiti s protestima bijesnih obitelji otetih talaca koje je Hamas držao u zatočeništvu od zvjerskog napada na Izrael u listopadu 2023. Zagovornika te ideje ima podjednako kao i onih koji su protiv nje, a dogovor oko organiziranja bdjenja prekida zvuk sirene i silazak, u skloništa.
Možda najzanimljiviji dio filma je kada se bdjenje organizira na jednoj od šetnica u Tel Avivu, gdje su ljudi koji mirno stoje sa slikama ubijene djece izloženi i verbalnim napadima onih koji se s njihovim protestom ne slažu. Snimljeno je kako im viču da su izdajice, sramota za izraelski narod, a neki im otvoreno poručuju i da idu u Gazu i tamo prosvjeduju te im poručuju da bi ih "Arapi ubili čim bi došli". Ima i onih koji malo smirenije pokušavaju shvatiti čemu tiho bdjenje služi, pa jedna od inicijatorica objašnjava da je Hamas u listopadu 2023. počinio nezamisliv zločin i divljaštvo u kojem je ubijeno 1200 Izraelaca, no da to ne može biti opravdanje za ratni zločin i genocid koji Izrael provodi u Gazi.
– Protiv čega vi zapravo prosvjedujete? – pita je jedna žena.
– Protiv rata i ratnih zločina jer ne želim da moja država u moje ime ubija djecu u Gazi – odgovara žena dok u ruci drži plakat s fotografijom ubijenog djeteta.
– Ja se s vama ne slažem – odgovara joj sugovornica te odlazi.
Film "Djeca: Bila su, a više ih nema" bolni je i mučni podsjetnik da u svim ratovima uvijek prvo stradaju nevini i istina. Tihi prosvjed grupice izraelskih žena je s vremenom postao masovniji, jer im se sve više ljudi pridružilo držeći fotografije ubijene palestinske djece. A prolaznici koji su te fotografije gledali, ponekad bi reagirali bijesno, a ponekad bi od srama okrenuli glavu. Svjesni valjda da tek rođene, a sada mrtve bebe, ne mogu biti ničiji neprijatelji... A da je izraelsko društvo jako polarizirano, svjedoči i strah organizatora mirnog prosvjeda i bdjenja, da bi mogli biti i fizički napadnuti jer propagiranje antiratnih stavova izgleda nigdje više nije pretjerano popularno...
Otvori KEKS Pay
