Godina je 1984. i legendarni zagrebački bend Haustor izdao je album "Treći svijet". Srđan Sacher glazbu je skladao dok je služio vojsku u mornaričkoj bazi pored Tivta u Crnoj Gori, ploča je snimljena u Splitu, no, iako "Treći svijet" danas smatramo jednim od najznačajnijih rock-albuma s ovih prostora, u to doba nije bio dobro primljen. Taj album označio je i kraj Haustora kakav je bio do tada, jer su dva glavna motora tog benda, Srđan Sacher i Darko Rundek odlučili otići svak svojim putem – nisu se, kažu, mogli dogovoriti "tko treba miješati mort, a tko držati visak".
Međutim, četrdeset godina nakon razlaza, ta su se dva osebujna karaktera, po mnogočemu različita, ponovno srela i zasvirala, i to zahvaljujući redatelju Arsenu Oremoviću i njegovu dokumentarnom filmu "Treći svijet" koji će svjetsku premijeru doživjeti 17. kolovoza na Sarajevo Film Festivalu.
– Ne bih rekao da je bend ponovno okupljen u klasičnom smislu, jer nije riječ o povratku na scenu, nego o specifičnom trenutku za potrebe filma. Ideja je krenula još 2020. kada smo se prvi put našli u Interfilmu i razgovarali o filmu, a onda je, tijekom nekoliko godina i mnoštva neformalnih razgovora, sazrela mogućnost da se ponovno nađu u studiju. Nije bilo lako – između njih postoji i veliko međusobno poštovanje i jasna svjesnost o razlikama koje su ih nekad razdvojile. Prvi susret nakon toliko godina bio je miran, bez dramatike; više podsjećanje na zajednički jezik koji nisu zaboravili. U studiju su vrlo brzo našli radni ritam, kao da je pauza trajala nekoliko tjedana, a ne desetljeća. Ključ je bio da ih ne guram u zajednički prostor ako to nije imalo smisla. Svaki od njih ima svoj tempo, svoj način rada i svoje granice. Moj posao bio je da film bude dovoljno prostran da se oba svijeta mogu razviti, a da se pritom ne poništi ono što ih čini različitima. To je značilo puno odvojenih razgovora, promatranja i bilježenja trenutaka kad se te dvije poetike dodiruju ili odbijaju. Proces snimanja bio je dug, fragmentiran, s fazama intenzivnog rada i fazama mirovanja – u kojima se zapravo događala jednako važna vrsta "snimanja". To je možda bliže istočnjačkoj logici da stanka vrijedi koliko i akcija, jer daje prostoru i ljudima da se dogodi ono što se ne može isforsirati – priča nam Oremović, kojeg Haustor, kao i tolike generacije, prati od tinejdžerskih dana.
– Haustor za mene nije bio samo bend čije sam pjesme znao napamet, nego svijet u koji sam ulazio. Njihove slike i stihovi pratili su me jednako snažno kao i sama glazba. A to je bilo i vrijeme kad sam uopće ulazio u svijet – formirao pogled na život, umjetnost i ljude. Neke od tih poveznica ne mogu ni svjesno definirati, jer ne znam za svoj svjesni život bez stihova poput "Moj je grad večeras dobio luku". Otada ja na Trgu uvijek vidim i more – kaže redatelj koji smatra da je album "Treći svijet" te 1984. jednostavno bio ispred svog vremena.
– Bio je jednostavno previše nekonvencionalan za tadašnje radioformate i očekivanja publike. Još uvijek se od Haustora očekivalo nešto u kalibru "Moje prve ljubavi", pa je album morao izlaziti iz sjene tih standarda koje su postavili publika i diskografi. Danas se sluša bez tog opterećenja, pa dolazi do izražaja njegova širina, slojevitost i hrabrost. I možda još važnije, teme kojima se bavi i način na koji ih obrađuje nisu ostarjeli; naprotiv, čini se da ih današnje vrijeme bolje razumije.
Upravo zbog toga, od samog početka, kada se prije pet godina prvi put sastao s Rundekom i Sacherom, Oremović je znao da ne želi raditi tipičan "rockumentarac". Umjesto faktografije benda, naglasak je na stvaralačkom procesu, inspiraciji, pronalaženju onoga što pokreće kreativnost dvojice protagonista, ali i kontrastu između njih. Jer, Srđan Sacher i Darko Rundek, iako su obojica rođena i odrasla u Zagrebu, imaju sasvim različite poglede na taj grad, inspiriraju ih i privlače različiti njegovi kvartovi, lica i aspekti, a jednako tako imaju oprečna mišljenja o gotovo svemu – kazalištu, umjetnosti, ljudima i životu...
– Od početka sam znao da ne želim raditi biografski film, nego prenijeti njihov unutarnji jezik i poetiku u filmski medij. To je bilo moguće jedino ako istražim utjecaje koji su ih oblikovali – magijski realizam, rusku avangardu, Kugla glumište – jednako kao što su oni oblikovali mene. Ti slojevi su upisani u njihovim pločama, a sada i u filmu "Treći svijet", koji nije priča o njima, nego poziv da gledatelj pronađe svoj vlastiti "treći svijet". Dualizam kao kut ulaska u priču mi se sam nametnuo čim sam ih obojicu upoznao – nije to bila konstrukcija za film, nego stvarnost koja se vidi u svakoj njihovoj rečenici, u načinu kako se sjete prošlosti ili komentiraju sadašnjost. Razgovori su često išli u paralelnim smjerovima, ponekad i proturječnim, ali upravo iz tog "sudara" izlazila je neka treća boja, treća misao, koja je bila najzanimljivija. Film je zapravo potraga za tim prostorom između njih dvojice, prostorom koji ne pripada samo njima nego i gledatelju – kaže Oremović.
Uz Rundeka i Sachera u filmu se pojavljuju i ostali članovi benda, koji pomažu približiti dinamiku rada Haustora i prirodu njihova kreativnog odnosa. Tu je i Rundekova partnerica Sanda Hržić, a više o njihovu načinu rada govore i producent albuma "Treći svijet" Željko Brodarić Jappa te urednik Siniša Škarica. Obožavatelji Haustora, koji i danas ima kultnu sljedbu, u ovom će zaronu u kreativni proces benda sigurno uživati, ali Oremović napominje da je film radio tako da ga može gledati i netko tko za Haustor nikad nije čuo.
– Za mene je "Treći svijet" više od priče o bendu – to je priča o kreativnom sudaru, o različitim pogledima na život koji zajedno stvaraju nešto treće. Takav "treći svijet" može pronaći svatko, bez obzira na glazbeni ukus, i mislim da upravo to otvara prostor i onima koje glazbeni dio ne zanima. Htio sam se obratiti ljudima koje zanima odnos dvaju talentiranih umjetnika i kreativaca, bez obzira na to kojom se umjetnošću ili poslom sami bave. A naravno, bio sam svjestan da će za ljubitelje Haustora, kojih danas ima možda i više nego u vrijeme kad su svirali, film biti prava poslastica. Film su pogledali i Sacher i Rundek, te je Rundek i vrlo aktivno sudjelovao u oblikovanju završne verzije. Njima je najvažnije da film pogađa bit u onome što nastoji prenijeti – njihov svijet. O njihovim osobnim reakcijama možda najbolje govori činjenica da će se cijeli bend u Sarajevu prvi put nakon 30 godina zajedno pojaviti u javnosti – kaže.
Međutim, priča o Haustoru nije stala samo na filmu. Osim što su nedavno snimili i objavili dub verziju i spot za pjesmu "Treći svijet", Oremović nam otkriva da nas čeka još novih pjesama, demo snimki i rijetkih nikad objavljenih materijala pa tako u povodu premijere u Sarajevu, uskoro izlazi singl i spot "Mijenjam se" u restauriranoj verziji s Biennalea 1981. Nekoliko dana nakon Sarajeva film ide u Herceg Novi, hrvatska premijera bit će na Vukovar Film Festivalu i Liburnia Film Festivalu, krajem rujna film otvara festival Dok'n'Ritam u Beogradu, a u kinima gledat ćemo ga 2. listopada.
Otvori KEKS Pay
Prije će biti da je Oremović pratio Haustor, nego oni njega.