Većina modernih televizora dolazi s tvornički aktiviranim postavkama koje su dizajnirane da privuku pažnju pod jakim neonskim svjetlima u trgovinama, a ne da pruže vjernost prikaza u vašem dnevnom boravku. Ovi načini rada, često nazvani "Vivid", "Dynamic" ili "Store Mode", umjetno pojačavaju svjetlinu i zasićenost boja, što rezultira slikom koja na prvi pogled može djelovati impresivno, ali dugoročno umara oči i iskrivljuje originalni sadržaj. Prvi i najvažniji korak prema boljoj slici je promjena režima slike (Picture Mode) na opciju koja se obično naziva "Cinema", "Movie" ili "Filmmaker Mode". Ovaj potez automatski prilagođava niz parametara kako bi slika bila što bliža standardima koje koriste profesionalci u postprodukciji. Iako se na prvu može činiti da je slika postala tamnija ili "žućkasta", to je zapravo precizniji prikaz boja i svjetla, lišen umjetnog procesiranja koje uništava fine detalje u sjenama i svijetlim dijelovima kadra.
Nakon odabira ispravnog režima slike, ključno je pozabaviti se jednom od najkontroverznijih funkcija modernih televizora, a to je interpolacija pokreta, poznata i kao "efekt sapunice". Proizvođači poput Samsunga ili LG-a ovu funkciju nazivaju različitim imenima poput Auto Motion Plus ili TruMotion, no rezultat je isti: procesor televizora izmišlja dodatne sličice između onih stvarnih kako bi pokret izgledao glađe. Iako ovo može biti korisno za sportske prijenose, kod filmova i serija stvara neprirodan, hiper-realističan izgled koji uništava filmsku čaroliju, zbog čega čak i holivudski glumci i redatelji apeliraju na gledatelje da isključe ovu opciju. Paralelno s time, potrebno je drastično smanjiti oštrinu (Sharpness). Iako naziv sugerira da ova postavka poboljšava detalje, visoke vrijednosti zapravo stvaraju umjetne obrise i "halo" efekte oko objekata, skrivajući stvarne teksture. Većina stručnjaka preporučuje spuštanje oštrine na nulu ili na vrlo niske vrijednosti kako bi se izbjegli vizualni artefakti i zrnatost slike.
Sljedeća bitna stavka je temperatura boje, koja bi trebala biti postavljena na "Warm" (toplo) ili "Warm 2". Ljudsko oko se brzo navikne na hladnije, plavičaste tonove koji dominiraju standardnim postavkama, pa prelazak na toplije boje može isprva djelovati čudno. Međutim, topla temperatura boje najbliža je industrijskom standardu od 6500 Kelvina (D65), što znači da će bijela boja biti doista bijela, a tonovi kože prirodni, umjesto da izgledaju blijedo ili crvenkasto. Važno je razlikovati i postavke za pozadinsko osvjetljenje (Backlight ili OLED Light) od postavke svjetline (Brightness). Pozadinsko osvjetljenje kontrolira stvarni intenzitet svjetla koji ekran emitira i treba ga prilagoditi ovisno o tome gledate li TV u mračnoj ili osvijetljenoj sobi. S druge strane, postavka "Brightness" zapravo upravlja razinom crne boje. Ako je postavljena previsoko, crna će izgledati isprano i sivo, a ako je preniska, izgubit ćete detalje u tamnim scenama, stoga je cilj pronaći balans gdje je crna duboka, ali su detalji u sjeni i dalje vidljivi.
Zadnja u nizu osnovnih prilagodbi odnosi se na kontrast, koji definira razinu bijele boje i ukupni dinamički raspon slike. Cilj je postaviti kontrast što više, ali bez izazivanja efekta "clippinga", gdje se detalji u najsvjetlijim dijelovima slike, poput oblaka na nebu ili teksture snijega, gube i postaju jednolične bijele mrlje. Kod modernih Sony i drugih vrhunskih televizora, ove su postavke često već dobro optimizirane unutar "Cinema" načina rada, no ručna provjera pomoću testnih uzoraka ili jednostavnim pauziranjem scene s visokim kontrastom može donijeti dodatna poboljšanja. Kombinacija pravilno podešenog kontrasta i svjetline osigurava da slika ima dubinu i trodimenzionalnost, iskorištavajući puni potencijal panela, bilo da se radi o LED, QLED ili OLED tehnologiji.
Kada su osnovne postavke optimizirane, važno je razumjeti ulogu HDR-a (High Dynamic Range) u današnjem sadržaju. HDR tehnologija, koja uključuje formate poput HDR10, HDR10+ i Dolby Vision, omogućuje televizoru prikazivanje znatno šireg raspona između najtamnijih i najsvjetlijih dijelova slike, uz bogatiji spektar boja. Za razliku od standardnog dinamičkog raspona (SDR), HDR omogućuje da svijetli detalji, poput odbljeska sunca na automobilu, budu blistavi i intenzivni, dok istovremeno sjene ostaju duboke i detaljne. Važno je napomenuti da se postavke slike često automatski mijenjaju kada televizor detektira HDR signal, prebacujući se u poseban HDR način rada koji obično postavlja pozadinsko osvjetljenje na maksimum kako bi se postigao potreban intenzitet svjetlosti.
Kvaliteta kontrasta također igra presudnu ulogu u percepciji slike. Dok statički kontrast mjeri omjer najsvjetlije i najtamnije točke u jednom trenutku, dinamički kontrast prilagođava svjetlinu ovisno o sceni. Iako visoke brojke kontrasta na kutijama televizora mogu djelovati impresivno, stvarna kvaliteta ovisi o sposobnosti televizora da upravlja svjetlom na mikrorazini, što je posebno izraženo kod OLED televizora ili modela s lokalnim zatamnjenjem (Local Dimming).
Otvori KEKS Pay
Žalio mi se na televizor prijatelj iz Pule. Kaže kad gleda HRT, ima krivu sliku.