Prva gimnazija u Zagrebu u samom je vrhu naših škola po informatičkoj opremljenosti. Informatička učionica opremljena je s 28 računala novijeg datuma, u kojoj tek upisani učenici prvih razreda jedva čekaju kada će početi konačno raditi na računalima. Jer, prvih mjesec i pol dana od početka školske godine bili su "osuđeni" na puku teoriju:
- Mislim da je nužno rasteretiti nastavni program informatike, tj. učiniti ga dostupnim i zanimljivim za učenike. A to je moguće samo s učenjem primjene računala. Nužno je povećati broj sati, i uvesti informatiku kroz sve četiri godine, i to što više kroz izbornu, tj. fakultativnu nastavu - kaže profesorica informatike Gordana Sekulić-Štivčević, dodajući kako bi postojeći udžbenik trebalo promijeniti.
- Microsoft Office je alternativa, koju se može i ne mora raditi, no ja sam odlučila rasporediti program, pa ćemo i to svakako uključiti u nastavu.
Učenici su vrlo zainteresirani za informatiku, svjesni njezine suvremene važnosti. No, u velikoj su prednosti oni koji imaju računala kod kuće. Od 150 prvaša, njih 38 kod kuće nema računala. Jedna od njih je i Ana Novak.
- Volim informatiku, ali još uvijek nemam kompjutor jer mi dosad nije bio prijeko potreban. Sada će mi trebati za školu, pa se nadam da ću ga uskoro dobiti.
Inače, Ana je jedna od mnogih kojoj se program informatike ne sviđa jer je preopširan i dosadan, a s njom će se složiti i Rudi Pavlović:
- Ova teorija koju sad učimo je dosadna! U ovih mjesec i pol dana nastave nismo ni uključili računalo! Trebalo bi kombinirati teoriju i praksu, a pojedine stvari i dodatno objasniti - kaže, dodajući kako je dva sata za informatiku premalo. Tim više jer ga, kako kaže, jako zanima programiranje. A voli i Internet i raznorazne igrice. Doma ima računalo, ali ne više i Internet:
- Nema više! Prevelike sam račune radio i roditelji se pobunili... - pomalo će tužno.
Iako dobro opremljena računalima, gimnazija još nije uvela Internet u informatičku učionicu, jer postoje veliki problemi oko dovođenja ISDN linije, kaže ravnatelj gimnazije Stjepan Videk. No, i to će se ubrzo riješiti, obećava, a dotad, učenici se mogu služiti Internetom u novinarskoj redakciji škole kad u njoj nekoga ima.
Jedna je od novinarki redakcije, a nada se i kasnije u životu, Iva Bunčić, malo naprednija korisnica računala:
- U redakciji ne surfam previše, nešto malo doma, i to ponajviše radi skupljanja informacija za referate. Tata mi je informatički stručnjak, pa od njega dosta učim. Ne volim igrice, ali volim CD enciklopediju Britannica, a pomalo već i glazbu sa starih gramofonskih ploča pretvaram u MP3 - kaže Iva.
Hrvoje Brkić jednog bi dana, nakon gimnazije, volio upisati Fakultet elektrotehnike i računarstva.
- Još u osnovnoj školi išao sam na izbornu nastavu iz informatike, no sada je to mnogo bolje. Volio bih se specijalizirati u informatici - kaže, dodajući kako bi volio da svaka učionica ima svoje računalo i da se nastava još malo obogati multimedijom.
Renato Belčić je skromniji u zanimanjima za računala, a ni nema ga kod kuće:
- Svjestan sam da je ono danas nužnost bez koje se ne može jer je sve kompjutorizirano, a ja gotovo da ne znam uključiti kompjutor. Zato bih želio što više naučiti i znati o tome kako se njime služiti njime.
On i njegovi kolege slažu se u tome kako bi trebalo uvesti dodatnu nastavu samo za one koji nemaju računalo kod kuće. Škola, inače ima informatičku grupu od 30 učenika, a na njoj se radi samo praktično. Valja napomenuti da su dečki dosta zainteresirani za programiranje, osobito u C++, dok su cure najviše zainteresirane za učenje Microsoft Officea.
T. Pupačić
Otvori KEKS Pay
