Aktualna energetska kriza sve više prijeti ponovnim razvojem krize cijena prehrambenih sirovina i potom rastom cijena prehrambenih proizvoda. FAO indeks u travnju je porastao na četverogodišnji maksimum zahvaljujući poskupljenju uljarica, žitarica i mesa. Cijene umjetnih gnojiva dosegnule su razine usporedive s onima iz energetske krize 2022., a s odmakom od 3-6 mjeseci prelijevaju se na cijene prehrambenih proizvoda na policama. Hrana zato ponovno postaje jedno od ključnih pitanja gospodarske i sigurnosne otpornosti država, no Hrvatska se još uvijek ponaša kao da je opskrba hranom dugoročno zajamčena, upozorili su ovih dana iz HUP-a, ističući kako su zemlje sa stabilnom proizvodnjom i razvijenom prehrambenom industrijom otpornije na geopolitičke šokove, rast cijena i poremećaje tržišta. Hrvatska poljoprivredna politika desetljećima se vodila administrativno i proceduralno – proizvodnja, produktivnost i dugoročna samodostatnost bile su u drugom planu pa danas trpimo ozbiljne posljedice.
Fokus je, podsjećaju iz HUP-a, bio na povlačenju 10 milijardi eura od ulaska u EU i natječajima, a znatno manje na tome što Hrvatska želi proizvoditi, gdje povećati samodostatnost i kako razviti konkurentnu prehrambenu industriju. Stoga ne iznenađuje da je vrijednost poljoprivredne proizvodnje u 2025. oko 14% niža nego pred ulazak u EU 2013. te 25% niža nego 2012., kaže se u analizi HUP-a. Produktivnost rada pala je oko 19% u odnosu na 2013. te više od 23% u odnosu na 2012., a kad je riječ o konkurentnosti, dodatni pritisak stvara i snažan rast troška rada od 12,1% u 2025., višestruko iznad rasta vrijednosti proizvodnje od 2,7%. Naših Top 20 poljoprivrednih kompanija zadnje tri godine povećalo je ulaganja za prosječno 12,4% godišnje, a prosječnu bruto plaću 9,3%. Poslovni prihodi rasli su samo 1,7%, a neto dobit 1,3% godišnje. Ipak, unatoč rastu udjela troška rada u prihodima Top 20 za 2 postotna boda u dvije godine, sektor je značajno povećao ulaganja za čak 6% prihoda u dvije godine, no s obzirom na stagnirajuću nisku dobit jasno je da postojeća ulaganja nemaju učinak na povećanje proizvodnje i ne donose rezultate. A poticaje, tvrde, uglavnom ne dobiju stvarnih robni proizvođači, već u dobroj mjeri imaju karakter socijalnih transfera.
Također zabrinjava rast ovisnosti o uvozu hrane, pa je tako deficit vanjskotrgovinske razmjene poljoprivredno-prehrambenim proizvodima od 2013. gotovo utrostručen na 3 milijarde eura u 2025. (3,1% BDP-a). "Najveće pogoršanje događa se upravo u sektorima više dodane vrijednosti i najveće prehrambene važnosti. Kod voća i povrća deficit je porastao s oko 205 milijuna eura na više od 500 milijuna eura godišnje. Hrvatska je u 2025. izvezla oko 230 milijuna eura voća i povrća, dok je uvoz dosegnuo gotovo 738 milijuna eura. Takvi trendovi tim više zabrinjavaju kada znamo da Hrvatska raspolaže značajnim poljoprivrednim resursima koje ne koristi učinkovito. Prema podacima ARKOD-a za 2025. imamo 1,15 milijuna ha poljoprivrednog zemljišta, od čega više od 830.000 ha oranica. Država istodobno raspolaže s 370.000 ha poljoprivrednog zemljišta, pri čemu značajan dio i dalje nije u funkciji proizvodnje", naglašavaju iz HUP-a.
Ulje na vatru dolio je i nalaz Državnog ureda za reviziju u kojem se tvrdi da Hrvatska, unatoč visokoj apsorpciji europskih sredstava, nije ostvarila dovoljno vidljiv rast proizvodnje, produktivnosti i konkurentnosti te upozorava na česte izmjene pravila i nejasne razvojne prioritete. Prevedeno – sustav postaje sve više nepredvidljiv za investiranje. Iz HUP-a ističu kako problem produbljuje i činjenica da se poljoprivreda i prehrambena industrija još uvijek promatraju odvojeno iako bez snažne domaće proizvodnje nema stabilne domaće prerade, povećanja dodane vrijednosti ni izvoza. Zato više nije dovoljna parcijalna izmjena pravilnika, nego jasna strategija proizvodnje hrane, upravljanja zemljištem i razvoja prehrambene industrije. Predlaže se stoga da državno poljoprivredno zemljište postane razvojni alat koji će se dodjeljivati proizvođačima koji stvarno proizvode, ulažu i zapošljavaju, uz jasne i transparentne kriterije te dugoročnu sigurnost korištenja zemljišta. Da bi se to provelo, potrebna je, naravno, i politička volja da se investicijske potpore usmjere ciljano u prioritetne sektore i isključivo prema proizvođačima s jasno postavljenim i mjerljivim rezultatima koji će omogućiti stabilnu i cjenovno prihvatljivu domaću proizvodnju hrane te stabilnost i konkurentnost domaće proizvodnje hrane.
"Sustav potpora potrebno je snažnije usmjeriti prema rastu produktivnosti, tržišno-orijentiranoj proizvodnji i stvarnim razvojnim rezultatima, a manje prema administrativnim kriterijima i formalnom ispunjavanju uvjeta", smatraju iz HUP-a, kao i da je potrebno smanjiti administrativna i fiskalna opterećenja sektora. "Poreznom politikom treba rasteretiti osnovne prehrambene proizvode (na razine zemalja u okruženju) kako bi domaća proizvodnja bila konkurentnija, a hrana dostupnija potrošačima. Primarnu proizvodnju i prehrambenu industriju treba pak snažnije povezati jer bez stabilne domaće sirovinske baze nema dugoročnog razvoja prerade, izvoza i proizvoda više dodane vrijednosti", upozoravaju. "Za dugoročnu stabilnost sektora potrebno je osigurati i predvidiv regulatorni okvir jer poljoprivreda i prehrambena industrija zahtijevaju investicije s dugim razdobljem povrata, zbog čega česte izmjene pravila i nejasni razvojni prioriteti povećavaju investicijsku neizvjesnost", poručili su iz HUP-a.
FOTO Na Dolac stigle vrgoračke jagode i domaće trešnje. Cijene? Provjerite sami
Otvori KEKS Pay
