U samom srcu Zagreba, iza izloga pored kojih svakodnevno prolazimo, skriva se svijet preciznosti, tradicije i umjetničkog strpljenja. Ako u njega zavirite, dočekat će vas zveckanje alata i sjaj obrađenog i još netaknutog zlata. Upravo su nas danas zagrebački zlatari kroz manifestaciju „Sjaj tradicije: Zlatari Zagreba“ pozvali da zakoračimo u njihov svijet. Dvadeset i četiri zlatarnice uključene su u ovu priču koja građanima nudi jedinstvenu priliku da upoznaju zanat i umijeće koje se prenosi generacijama, a oni koji žele očistiti svoj nakit besplatno, to mogu učiniti također danas. Uputili smo se u centar grada i posjetili tri zlatarnice, svaku posebnu na svoj način.
Podno uspinjače smjestila se zlatarnica Gorana Jelineka, koji je rad započeo još 1942. godine, kada ju je otvorio njegov djed. Posao je nakon toga preuzeo otac, a danas ga nastavlja Goran, već treća generacija najstarijeg zanata. Za njega je zlatarstvo, osim posla, i umjetnički izričaj.
– Cijena zlata je visoka i ne volim kada nešto napravim pa stoji na polici i skuplja prašinu, pa sam počeo raditi i u bronci, kombinirati je s drvetom koje pronađem na Sljemenu ili kamenčićima koje izronim u moru. To mi daje slobodu izražavanja – objašnjava. Ipak, najdraži su mu komadi oni izrađeni od zlata. Pokazao nam je nekoliko medaljona i križeva, iako, kako kaže, najposebniji uvijek završe u rukama njegove supruge. Izrada takvog komada može trajati i do dva tjedna. Ovom manifestacijom, govori, cilj im je dati uvid drugima što je ono što zlatari rade i kako, a nada se i nadahnuti mlade, kojih je sve manje u ovom zanatu.
– Jedan od problema je to što smo deficitno zanimanje. Ove godine u srednjoj školi uopće nema prvog razreda za zlatare, a obrtnička zanimanja općenito nisu popularna među mladima – kaže. Dodaje kako mladima nedostaju vještine ključne za ovaj posao, poput fine motorike, preciznosti, ali i volje i strpljenja. Vid je ono što se najviše troši, no iskusni zlatari zato uvijek imaju nekoliko povećala pri ruci. Ipak, najveća prednost posla, ističe, jest sloboda da bude umjetnik i kroz nakit izrazi svoju kreativnost. U njegovoj zlatarnici nećete pronaći mnogo izložbenog nakita jer ono nastaje po narudžbi, u maloj radionici gdje vrijeme teče malo drukčije.
Na Ilici smo posjetili zlatarnicu Štef, gdje obrada i lijevanje zlata počinju u osam ujutro, a završavaju tek u 19:30. Već četrdeset godina tako radi Stjepan Pavlović, koji je obrt otvorio samostalno, inspiriran zlatarskom tradicijom obitelji svoje supruge. U zanat se zaljubio odmah, a predan mu je i danas. Smatra da ovaj posao može raditi samo onaj tko ga istinski želi, tko je odgovoran i miran. Jednog dana obrt će naslijediti njegov sin, a Pavlović se nada da će doprinijeti rješavanju problema manjka prilika za edukaciju mladih.
– Planiram organizirati instrukcije u radionici kada za to dođe vrijeme, ali za one koji za to imaju strahovitu volju, suprotnom nema smisla. Ovo je pravi zanat, kreće se od nule i dolazi do gotovog proizvoda – kaže.
Prije trideset godina počeo je izrađivati prstenje za pobjednike Sinjske alke i alkarske momke, a njegovih ruku djelo je i dvanaest zlatnih zvjezdica koje krase krunu Gospe Sinjske koje je izrađivao petnaest sati. U svojoj bogatoj karijeri susreo se s raznim zahtjevima kupaca, a posebno pamti onoga koji je zatražio zaručnički prsten istoga dana. Pavlović je zaključao zlatarnicu, stavio svoje posebne dvostruke naočale koje je sam izradio i za nekoliko sati dovršio prsten. Na prstima ovog zanatlije lako je vidjeti tragove rada s metalima i alatima – ruke su mu jedini stroj koji priznaje.
– Strojem ne možete dobiti jednaku čvrstoću strukture materijala kao ručnim radom. Ruka stišće i tuče, i tako se postiže čvrstoća, a žica može biti tanja od vlasi kose. Stroj to ne može – objašnjava. Radi isključivo unikatne komade od zlata i srebra, ali nudi i popravke te restauraciju antiknog nakita.
U Radićevoj ulici posjetili smo Lapidarium galeriju i zlatarnicu, gdje su nas dočekali zlatar Mario Nokaj i njegova kći. Oni su poznati po modernijem pristupu zlatarstvu te suradnjama s dizajnerima i kiparima, s kojima udružuju snage stvarajući poseban autorski nakit. U njihovoj se radionici zlato i srebro spajaju s koraljima, biserima, te prirodnim i plemenitim kamenjem.
– Radimo kolekcije s raznim autorima pa imamo suvremene dizajne. Najviše me inspiriraju secesija i art deco, razdoblja kada je sve bilo nekako optimistično. Najdraži komad koji sam napravio je medaljon od zlata, opala i dijamanata na kopči, na temu art decoa – kaže Nokaj. Iako si rad olakšavaju modernim tehnologijama, ručni rad i kontrola i dalje su najvažniji. Inspiraciju crpe i iz geometrije i prirode, a svaki njihov komad ima svoju priču.
Nokaj nam otkriva da se trendovi ponovno okreću prema žutom zlatu, a dizajn se pojednostavljuje i ide prema futurizmu - očekuje se sve više nakita tankih, „slim“ formi. Naglašava i važnost ulaganja u kvalitetan nakit umjesto kupovine jednokratne bižuterije.
– Prednost obrtničkih radionica je što možete računati da će majstor biti tu 20-30 godina i održavati ono što je izradio. Što se više kupuje tog jednokratnog nakita, to više pada potreba za obrtničkim radionicama koje onda nestaju, pa sutra ako treba nešto popraviti onda nema tko – govori. U njihovoj radionici nakit se može i preoblikovati i dobiti potpuno novu formu, a zahvaljujući timu od pet majstora, rad teče brzo. U ovoj lijepo uređenoj zlatarnici izloženi su komadi iz svih kolekcija, a posebnu nam je pažnju privukla ogrlica i broš u obliku grančice masline, naručeni čak i iz Ureda predsjednika.
Radionice poput ove tri nisu samo mjesta gdje nastaje nakit, nego prostori u kojima se prošlost i budućnost dodiruju kroz ruke majstora, gdje njihove vještine i preciznost susreću želje zaljubljenika u nakit. „Sjaj tradicije“ je podsjetnik je da se iza skromnih izloga kriju zanatlije koji stvaraju vrijednosti daleko trajnije od trendova, te da se očuvanje obrta poput ovog nalazi upravo u tome da u njihov svijet uđemo, upoznamo ga i prepoznamo ga kao dio identiteta grada.
Otvori KEKS Pay
