Istočni kolnik Ulice Hrvatske bratske zajednice već neko vrijeme funkcionira u novom režimu, nastalom nakon zahvata kojima je pješačko-biciklistička staza proširena i preoblikovana. Na dionici dugoj 550 metara kolnik je sužen kako bi se dobio prostor širine 3,9 metara namijenjen pješacima i biciklistima, a on je pritom razdvojen rubnjakom. To je pak u skladu s novim pravilima prema kojima se, kako su nedavno objasnili iz Grada, infrastruktura za pedaliranje više ne izvodi samo bojenjem pločnika, nego fizičkim odvajanjem radi veće sigurnosti i ugodnijeg kretanja svih sudionika u prometu. A kakav je model u praksi?
– Prvo je to takvo rješenje na zagrebačkim ulicama i dobro je, ali ne i izvrsno. Rekao bih da je čista trojka – govori Sebastijan Hleb, inženjer prometa i dopredsjednik Sindikata biciklista, dok hodamo rekonstruiranom dionicom kod fontana. Ključni je motiv zahvata, dodaje, bio pješački promet. – Pješaci su dobili najviše. Sada imaju oko dva metra prostora za hodanje bez stalnog okretanja preko ramena. Taj je benefit stvaran i važan, a motorizirani promet neće puno patiti. Trakovi su bili preširoki pa je njihovo sužavanje čak i poželjno jer smiruje promet – kaže Hleb.
No linija je, domeće, donijela i novu opasnost, oštar rubnjak koji razdvaja pješački i biciklistički dio. – Moja je mama ovdje zapela i pala. Stariji ljudi jednostavno ne vide dovoljno jasno gdje završava nogostup, a počinje staza. Dignete nogu malo manje, pomaknete se u stranu i lako zapnete – opisuje. Slično se nedavno dogodilo i kolegi iz udruge. Na uskoj dionici dva su se biciklista pokušala mimoići, govori, pa je kotač proklizao po rubu i pad je bio neizbježan. – Problem je što je prostor za vozače bicikala preuzak i što taj rubnjak ne prašta grešku. Kad se dvoje ljudi pokušava mimoići, prirodno se želite malo pomaknuti u stranu. Ako kotač ne uhvati rub pod pravim kutom, lako sklizne i završite na tlu – kaže Hleb.
Iz inženjerske perspektive, dodaje, razumije zašto je Grad posegnuo baš za ovakvim rješenjem. – Pozivaju se i na pravilnik za slijepe i slabovidne. Rubnjak im štapom jasno označi gdje završava nogostup, a počinje biciklistička staza. To je važno i dobro, ali iz biciklističke i šire sigurnosne perspektive moglo se napraviti bolje – smatra. Kao bolji primjer navodi Osijek, gdje su nogostup i biciklistička staza razdvojeni blagim, zaobljenim, “valjkastim” rubnjakom. – Ondje se može lakše pregaziti i manja je šansa da ćete se o rubnjak spotaknuti. To je elegantnije i sigurnije rješenje, posebno za starije pješake i manje iskusne vozače bicikla – kaže Hleb.
A kako ocjenjuje ostala biciklistička rješenja gradske vlasti? – Nijedno nije zaslužilo peticu. Najviše što bih dao je četvorka, recimo za biciklističku infrastrukturu ispod željezničkog nadvožnjaka na Branimirovoj – odgovara. Kvalitetna rješenja, domeće, znače da se uzme jedan trak motoriziranom prometu i pretvori u dvosmjernu, široku stazu za pedaliranje, fizički odvojenu od auta i pješaka. – Tako su radili Amsterdam, Kopenhagen, Ljubljana, Maribor, sada i Pečuh. Tek tada djeca, stariji i roditelji s klincima dobiju mrežu u kojoj se osjećaju sigurno – poručuje. Na stazu kod fontana, spomenimo, došao je biciklom iz javnog sustava Bajs. – Trenutačno bih ga ocijenio s tri i pol, četiri. Ključno je da se stanicama pokrije što veća površina grada, da ljudi do najbližeg punkta imaju pet minuta hoda. Tek tada sustav stvarno mijenja navike – smatra.
Udruga je nedavno izradila i “RiderBook”, prvi prometni priručnik na engleskom jeziku namijenjen vozačima dostavnih platformi. – Ideja je bila kroz slike i kratke tekstove objasniti osnove, da morate imati prednje bijelo i stražnje crveno svjetlo, da ne smijete juriti 25 na sat kroz pješačke zone poput glavnog trga i Tkalčićeve, da dio onoga što se vozi zapravo više nisu bicikli nego laki mopedi na struju – kaže Hleb. Priručnik dijele izravno na ulici, dostavljačima koji čekaju narudžbe, a prve su reakcije pozitivne. – Neki ga čitaju odmah, dok čekaju iduću dostavu – zaključuje.
Otvori KEKS Pay
Hleb kaže: Kvalitetna rješenja, domeće, znače da se uzme jedan trak motoriziranom prometu i pretvori u dvosmjernu, široku stazu za pedaliranje, fizički odvojenu od auta i pješaka. Vozači ostalih vozila očigledno nisu bitni. Išao sam nedavno nakon duže vremena Prilazom G. Deželića, kolona automobila u sada dvije trake, a biciklista za koje je to navodno rađeno nigdje za vidjeti. Maltretiranje većine od strane manjine.