U jednoj od ambulanata psihijatara Psihijatrijske bolnice za djecu i mladež rade dva vrlo posebna člana koja ne nose liječničke kute, stetoskope i ne postavljaju nikakva pitanja. One strpljivo slušaju i svojom prisutnošću pružaju podršku djeci da se osjećaju sigurnije na pregledima ili terapijama. To su Freya i Jupi, terapijski psi dr. sc. Ive Zečević, kliničke psihologinje i zamjenice ravnatelje Psihijatrijske bolnice za djecu i mladež, koja je između ostalog završila edukaciju za voditelja terapijskih pasa. Upravo je na njezinu inicijativu spomenuta bolnica u praksu uvela rad sa psima.
Freya je ženka pasmine njemačkog boksera stara dvije godine, dok je Jupi ženka pasmine border collie koja će uskoro napuniti šest godina. Obje su kujice obiteljski psi psihologinje I. Zečević koje s njom često dolaze u bolnicu. Uz njihovu prisutnost djeca se na terapiji osjećaju sigurnije, manje su napeta i lakše pričaju o svojim osjećajima. Ideja o radu s terapijskim psima rodila se, govori nam I. Zečević, kada je prvi put čula za program "Čitanje s Rogerom" u Americi. U tom su programu djeca su čitala naglas psu koji bi mirno ležao pokraj njih. Iako bi imala otpor prema čitanju, djeca su u tome uživala jer pas, naravno, nije ispravljao njihove pogreške, već strpljivo slušao. – Upravo me to potaknulo na razmišljanje koliko bi prisutnost psa zapravo mogla pomoći djeci kao podrška i povjerenje, kao netko uz koga je lakše opustiti se i otvoriti – kaže nam.
Za terapijskog psa I. Zečević pažljivo je birala uzgajivača i leglo jer je htjela što kvalitetnije štene, u zdravstvenom smislu i po pitanju temperamenta. Terapijski pas, dakle, mora imati određene osobine koje ga čine prikladnim za takav rad. On mora biti druželjubiv i blage naravi te lako uspostavljati kontakt s ljudima, govori I. Zečević dodajući kako pas mora biti usmjeren na čovjeka, rado sudjelovati u zajedničkim aktivnostima i imati želju za suradnjom. Freya i Jupi bile su joj izazov jer je sama s njima prošla socijalizaciju i školovanja. Iako možda odudaraju od prakse u kojoj se u terapijske svrhe najčešće koriste pasmine poput labradora, obje su pseće njuške uspješno položile ispit za terapijskog psa pri Hrvatskoj udruzi za školovanje pasa vodiča i mobiliteta.
Freya i Jupi su na terapijama snažni motivatori za dijete. Često na terapiju dolaze djeca, ističe I. Zečević, koja inače ne bi bila spremna sudjelovati da u proces nije uključen i pas. – Riječ je o djeci koja osjećaju otpor prema terapiji, ali kada je prisutan pas interes dijeteta često se pojavi sam od sebe te ga je puno lakše uključiti u različite terapijske tehnike i aktivnosti – kaže nam. Freyin i Jupin radni dan pažljivo je organiziran. Na terapiju obično dolazi samo jedna kujica, iako bi djeci sigurno bilo zabavno da su obje prisutne, no tada bi se sve lako pretvorilo u igru, govori naša sugovornica, a psima bi bilo zbunjujuće koja je od njih "na poslu". Tijekom terapije koriste se razni rekviziti i vježbe, od onih za prepoznavanje i izražavanje osjećaja do vježbi ponašanja, opuštanja ili samokontrole. – To su terapijske aktivnosti u kojima pas pomaže potaknuti dijete na sudjelovanje. Primjerice, pas pritisne gumb koji zvučno izgovara nazive emocija te to zatim postane poticaj da dijete počne govoriti o tom osjećaju i vlastitom iskustvu – objašnjava nam I. Zečević. Posebno se pazi i na potrebe kujica pa ako im je potreban predah mogu se povući u svoj mirni kutak u ordinaciji.
U svom radu ove dvije njuškice donose velike dobrobiti, a promjene u ponašanju djece vidljive su i tijekom i nakon terapije, govori nam I. Zečević. – U terapiji se često vidi koliko djeca žele surađivati sa psom. Freya i Jupi znaju razne trikove, a djeca su posebno motivirana da ih izvedu s njima, baš onako kako ja to činim. Da bi pas sjeo, legao, pružio šapu, zavrtio se ili donio igračku dijete mora pažljivo slijediti sve upute. Upravo ta želja za suradnjom sa psom potiče dijete da pažljivo sluša i izvršava zadatke – ističe. Ono što je I. Zečević najviše veseli u ovom poslu je reakcija djece koja često pitaju mogu li ranije doći na zakazani termin. – Često su to djeca koja su u početku bila najmanje motivirana za dolazak na terapiju. A onda, kada upoznaju psa i počnu raditi s njim, sve se promijeni, terapija im postane nešto čemu se raduju – govori.
Otvori KEKS Pay
