Svakim je danom na Jarunu sve veća gužva, uskoro će ga zaposjesti i deseci tisuća glazbenih poklonika iz zemlje i inozemstva. Pouzdani podaci o ugostiteljskoj sceni dragocjene su informacije. A novosti je pregršt svuda, pogotovo u gradskoj rekreacijskoj zoni. Priča o hrvatskoj gastronomiji sve je zanimljivija i privlači sve više pozornosti u svijetu. Mala zemlja nudi jedva opisivu raznolikost koja se vjerno odražava u ugostiteljstvu. Ipak, još nemamo lokal koji se promovira baš tako: kao nacionalni restoran. U stvarnosti, srećom, ima nekoliko ugostiteljskih objekata koji koriste tu regionalnu raznolikost kulinarske tradicije od Baranje do Konavala. Ti se restorani više uzdaju u ozbiljne jelovnike nego u glasni marketing.
Jarun je jedna od najneobičnijih zagrebačkih četvrti. Dijelom je održan prigradski duh, s druge su strane jezero i okoliš pozornica spektakularnih događanja poput festivala INmusic koji je pred nama. Simpatični nogometni klub Jarun napreduje u treću ligu, no u povijest ovu lokaciju nije uveo sport, nego politika preko ugostiteljstva. Uz travnjak su tzv. barakaši mijenjali sudbinu nacije uz dobar zalogaj. Restoran lokalnoga nogometnog kluba brzo se pročuo. U tri desetljeća koja su slijedila proživljavao je niz mijena. Najnovija epizoda ovoga proljeća dosad je najambicioznija. Ugostiteljski poduzetnik Šimo Kolaković iskoristio je svoje dugo radno iskustvo i okupio dokazane profesionalce u koje ima povjerenja, počevši sa sestrom Anicom. Temelj jelovnika domaća je kuhinja, no to je širok i često teško odrediv pojam. Uz šefa sale Ivana Jurišića probrao je omiljena pučka jela od svoje rodne Slavonije do Dalmacije. Bitne su namirnice, zna se, na njima se ugled restorana gradi ili gubi.
Glas o novoj ekipi u restoranu NK Jarun brzo se proširio gradom, vrijedilo je odmah provjeriti. Gotovo na prepad banuli smo prošloga četvrtka u kuhinju uz sam travnjak igrališta. Karirani stolnjaci kao simbol domaće kuhinje opstali su, no restoran je preuređen i proširen, pa se i sam pojam domaće kuhinje shvaća u najširem smislu: roštilj, peka i pećnica, lešade i pohanci. Trajne vrijednosti na jelovniku su varivo i tripice, grah i kobasice, petkom bakalar i lignje. No svaki se dan uz stalnu ponudu kredom ispisuje dnevna karta: sezona se brižno štuje, opskrbljivači su pouzdani, dolaze svakodnevno. Hladnjak je pun svježih torta, doprema ih Jurica Marić iz svoje slastičarnice “Dolce torta”. Vinska je karta opsežna, no poslužitelj Stjepan Marić mirno može kao prvu preporuku navesti kućnu ponudu bijelih i crnih sorta iz slavonskih vinograda ponad Brodskog Stupnika.
Bučna je i vesela jarunska tržnica na nekoliko koraka od restorana. I na njoj su opskrbljivači pouzdani, posao prerasta u prijateljstvo. Paško Žuža dovozi svježe povrće iz svog plodnog zadarskog zaleđa, uspon OPG-a dokazuje svakodnevno. Prošli je tjedan sve bilo spremno za punjene paprike. Rano je proljeće bilo prohladno, vegetacija je kasnila, no topli su lipanjski dani sve nadoknadili: i sunca i kiše je napretek, paprike su već spremne za dnevnu ponudu. Najslađe su baš one prve u sezoni, zna se. Nikolina sestra Anica nadjenula je paprike mješavinom mljevene svinjetine (70 posto) i junetine (30 posto). Svinjetina ipak najviše daje sočnost, smatra Anica. S prokušanim se ne treba poigravati, sigurna je i ne mijenja obiteljski recept: mljeveno meso, jaja, kosani luk, malo češnjaka, papar i mljevena paprika (više slatke, malo ljute).
Uz to riža i mješavina je gotova. Punjene je paprike podlila umakom od rajčice, poklopila je zdjelu i stavila na laganu vatru oko sat i pol, taman da se posluže za kasniji gablec ili rani ručak, komu kako paše. U starinski duboki tanjur nalik na zdjelu prvo je izdašno usula pire-krumpir posut kosanim listom peršina, potom i dvije pozamašne filane paprike. Ne štedi se, nitko nije zakinut, cijena prijateljska: 34 kune. Tko je baš gladan, pomazat će tanjur još kruhom, i to ne bilo kakvim. Kruh je ispod peke, onaj u Zagrebu već legendarni: Anin iz Strmeca, iz njezine krušne peći na drva, podložene isključivo suhom bukovinom.
Unatoč velikom iskustvu, kuhar Pero Mihalić još ostavlja dojam mladog profesionalca. Uz bezuvjetno poštovanje tradicije, polako uvodi promišljene elemente moderne kuhinje, poput dugotrajne priprave na niskim temperaturama. Confit od pačjeg batka s musom od pečene jabuke, juneći obrazi pripremljeni metodom sous vide divote su za probirljive znalce. Teme nove jarunske ugostiteljske priče upečatljive su, grad je dobio gastronomsku uzdanicu.
