U vrijeme kada je svugdje u svijetu, pa tako i u Japanu, bjesnio Drugi svjetski rat, Morihei Ueshiba, koji je do tada vježbao sumo, džudo, različite forme džiju-džicua i mačevanje, počeo je poučavati aikido. Ta borilačka vještina, čiji korijeni sežu još u 9. stoljeće i samurajsku eru, u početku je nosila naziv aiki-džiju-džicu. Trening je u to doba karakteriziralo često korištenje udaraca u vitalne točke, korištenje oružja i pravocrtniji pristup tehnikama nego što je slučaj u kasnijem razvoju aikida. Ueshiba je ubrzo počeo unositi sve više promjena koje su ga dovele do duhovnog prosvjetljenja, a pobjeda i poraz za njega više nisu postojali. Njegove su ideje bile o pomirenju suprotstavljenih sila, uništenju rata i nasilja, a ne o sukobljavanju, nadvladavanju snage neprijatelja.
Aikido se u Hrvatskoj pak pojavio tek 1987., kada je u Zadru osnovan prvi klub, a u Zagrebu su ga 1992. pokrenuli Dobroslav Jakovljević i Marijan Kudrna, današnji voditelji Aikido društva Zagreb. Tijekom godina mijenjali su adrese, no Kuća aikida, koja je 2013. otvorena u Paromlinskoj, ubrzo je postala nadaleko poznata. Danas je, međutim, ondje gradilište knjižnice i društvenog centra Paromlin, zbog čega je 2023. i Aikido društvo ostalo bez prostora. Zamjenski su dobili u kompleksu stare Zagrepčanke u Heinzelovoj 66, a u njemu djeluju i Kyudo društvo, Kendo i Akademski nanbudo klub te udruga Sinergija.
– Prostor je zapušten i derutan, no to nam i nije novost jer takav je bio i u Paromlinskoj. Uredili smo ga svojim rukama i uz pomoć donacija, među ostalim, pa smo se na to odlučili i ovaj put. Podrška sugrađana nam je vjetar u leđa da obogatimo Zagreb još jednim divnim mjestom u koje svatko može doći odmaknuti se i odmoriti od užurbane i stresne svakodnevice – ističe suosnivač društva Dobroslav Jakovljević.
Donirana sredstva poslužit će za postavljanje stolarije, izolacije i osvjetljenja te uvođenje grijanja u prostor od 215 kvadrata, a dosad su skupili oko 10.000 eura, što je bilo dovoljno za uređenje manje dvorane kako bi mogli nastaviti s treninzima. No za uređenje preostalog dijela, ističe Jakovljević, potrebno im je još barem 20.000 eura. Želite li pomoći, donirati možete putem žiro-računa Aikido društva Zagreb na broj HR9023400091110043523 ili pak Revoluta (Dobroslav Jakovljević, 0915123149) i Keks Paya (Marijan Kudrna, 0914900008).
Na podršku Aikido društvu i udrugama da urede svoj prostor pozvao je i glumac Filip Juričić. – To će biti mjesto koje će koristiti svima nama, i našim prijateljima, djeci, roditeljima, unucima... Prije deset godina osnivači i članovi društva pretvorili su devastirani Paromlin u Kuću aikida, mjesto okupljanja i vježbanja, kako fizičkog tako i mentalnog, u kojem je svatko mogao pronaći nešto za sebe. Sada ove društveno angažirane udruge velikog entuzijazma trebaju pomoć koju će velikodušno nagraditi – poručio je.
Neovisno o tome donirate li deset ili 1000 eura, naime, Aikido društvo nagradit će vas besplatnim radionicama, poput onih o upravljanju stresom, podizanju samopouzdanja, rješavanju sukoba i oslobađanju kreativnosti. Na programu su i psihološke te radionice japanskih umijeća u koja spadaju brojne borilačke vještine, ali i streličarstvo, mačevanje, kettlebell, capoeira, pisanje, crtanje...
– Jako smo zadovoljni prostorom jer ispred imamo i malu livadu, stabla i parkiralište. Dok se društvo nije uselilo u objekt u Paromlinskoj, snalazili smo se na svakakve načine i treninge održavali u brojnim dvoranama u gradu. Tako da smo zadovoljni bilo kakvim prostorom koji je takoreći naš, a mi ćemo ga već srediti – govori Jakovljević.
Novi dom nosi naziv Dojo66, prema japanskoj riječi koja označava mjesto za vježbanje “Puta samorazvoja”. Društvo danas broji 35 odraslih članova i dvadesetak djece, no u posljednjih su se godinu dana prorijedili jer zbog nedostatka adekvatnog prostora, objašnjava, nije bilo upisa. Nada se, međutim, kako će ih od jeseni ponovno pokrenuti.
Aikido je spoj japanskih riječi, pri čemu ai znači sklad, ki je u prijevodu životna energija, a do put stalnog razvoja. Njegovo učenje, dodaje, ne poznaje granice, ni dobne, spolne, razinu obrazovanja... već ga trenirati mogu svi jer je aikido “umijeće mira”.
– Principi uma i tijela tiču se svakog čovjeka koji se zauzima za neki osobni boljitak, ali i onaj okruženja i ljudi s kojima komunicira. Osoba koja uči aikido širi pozitivu, njeguje sebe iznutra, poštuje druge kakvi god oni bili, što je najvažnije kada dođe do konflikta. Dok smo mi u dobrim odnosima s ljudima iz okruženja, sve je super, no tek u teškim vremenima, kako i kaže stara narodna poslovica, prepoznaju se junaci – poručuje Jakovljević.
