Alen Muhić (32) iz Goražda u BiH nedavno je objavio knjigu o svome životu s naslovom 'Ja sam Alen', o čemu smo jučer pisali, a s njim je još prije 11 godina razgovarala naša novinarka Marina Borovac koja je bila na snimanju filma o njegovom životu.
– Znam imena bioloških roditelja. Njega bih htio pitati zašto je u Miljevini kod Foče silovao ratnu zarobljenicu, ženu koja me je rodila. A od nje bih htio čuti zašto me 20. veljače 1993. godine, na dan kad me donijela na svijet u bolnici u Goraždu, ondje ostavila. Kasnije sam doznao da me nije ni privila na grudi, ni pogledala... Nije mi dala ni ime – ispričao je tada 21-godišnji Alen našoj novinarki.
– Im'o sam ja i sreće u životu. U bolnici u kojoj sam se rodio kao domar je radio Muharem Muhić. Valjda se sažalio, ili što već, i počeo me kao bebu odnositi svojoj kući, ženi Adviji i kćerima Almiri i Jasmili. Prigrliše me k'o da sam im najrođeniji. Sestre, tada već povelike, govorile su tati da žele imati maloga brata. Želja im se, eto, ostvarila. Im'o sam neki' sedam-osam mjeseci kad su me Muhići usvojili. Oni su mi dali i ime. Sigurno mi život ne bi bio 'vako dobar da je bilo drukčije – osmjehuje se.
U razgovoru za bosanske medije, Alen je ispričao potresnu priču o svom susretu s biološkim ocem, čovjekom koji je silovao njegovu majku u ratnim godinama. Iako je već kao dječak znao svoju životnu priču, nikada nije bježao od nje, već je uvijek otvoreno govorio o svojoj prošlosti.
Priča o susretu s biološkim ocem započela je nakon što je postao otac. Na poziv prijatelja otišao je na džumu u Jeleč, ne očekujući da će taj dan biti prepun nevjerojatnih emocija. "Bio sam svjestan da je u blizini kuća Radmila Vukovića, mog biološkog oca", prisjeća se Alen, dodajući da nije ni sanjao da će u trenutku početka klanjanja saznati da su ga upravo spomenuli u razgovoru.
"Pomislio sam da se radi o mom posvojitelju Muharemu, ali kada sam shvatio o kome se zapravo radi, raspoloženje mi se potpuno pokvarilo", kaže Alen. Nakon obreda, Alen je zamolio prijatelja da ga odvede do Rataja, sela blizu Jeleča. "Pitao me je je li siguran da želim to učiniti, a ja sam šutio", prisjeća se Alen. Pred kućom Radmila Vukovića, odlučio je pokucati na vrata, unatoč svim emocijama koje su ga preplavile.
"Čuo sam škripu poda i otvorena vrata... U tom trenutku sam se vidio kao stariji muškarac, kao da sam gledao sam sebe. 'Izvoli', rekao je on. Rekao sam da sam Alen Muhić, tvoj... Nisam stigao ni dovršiti rečenicu, a on je prekinuo: 'Znam ko si'", ispričao je Alen.
Iako su se susreli ispred kuće, Alen nije želio ući unutra. Razgovarali su za betonskim stolom, cigareta u njegovim rukama, a tema je bila teška – laži, istina, silovanje, suđenje... "Pokušavao je oprati svoje ime, govorio je laži i petljao, no jasno je bilo da je moj otac ratni zločinac, koji je oslobođen optužbi zbog nedostatka dokaza", ističe Alen.
Unatoč DNK testu koji je potvrdio da mu je on otac, Alen tvrdi da mu nije trebao papir da bi prepoznao istinu. "Oči ne lažu, komad papira može lagati, ali ne i oči", rekao je Alen, naglašavajući da je za njega njegov biološki otac samo ratni zločinac, kriminalac koji zaslužuje osudu.
"On nije jedini. Svaki zločinac koji je ubijao, silovao, pljačkao, neovisno o vjeri ili naciji, zaslužuje isti naziv – kriminalac", zaključio je tada Alen dodajući da možda naš pravosudni sustav nije savršen, ali Božiji sud je uvijek pravedan.
Otvori KEKS Pay
Svi ti nasilnici misle da nikada neće ostariti i onemoćiti. Siluješ ženu jer je muslimanka pa dobiješ sina muslimana, pa ti ta mrga u najboljim godinama dođe na vrata a ti mucaš.