Nazire li se konačno rješenje situacije oko Naftne industrije Srbije, koja je godinama djelovala kao beskrajni problem i prijetnja da će Srbija ostati bez energenata? Tijekom proteklih mjeseci čulo se i pročitalo toliko teorija, nagađanja i proizvoljnih najava – od stečaja do nacionalizacije. Srpska se strana sve vrijeme ponašala kao slučajni prolaznik koji ne želi intervenirati u vlastiti posao. Većina srpskih dužnosnika govorila je o NIS-u kao o problemu kojim se bavi netko drugi, i kao po starom dobrom običaju, očekivali su da se „nešto desi“.
Rafinerija u Pančevu bila je obustavila rad, ali vlasti se hvale činjenicom da građani unatoč tome nisu osjetili nestašicu naftnih derivata. Kao svojevrsna opomena iz Moskve je više puta stigla poruka kako se očekuje poštovanje ugovora te da je plinski aranžman produžen za svega tri mjeseca. Najava mogućeg razrješenja stigla je kad je američka strana odgodila rješavanje problema odlukom svoje Agencije za kontrolu inozemnih računa (OFAC) da do 24. ožujka produži rok za izlazak ruskog vlasništva iz NIS-a.
Nekoliko sati prije Nove godine stigla je i vijest da je OFAC produžio licencu NIS-u do 23. siječnja. Rafinerija će ponovno raditi nakon prekida od 36 dana. „Te odluke svejedno znače samo daljnju neizvjesnost za potrošače i gospodarstvo Srbije“, ocjenjuje za DW Milan Ćulibrk, urednik ekonomske rubrike tjednika Radar: „To znači kratak predah, ali i dalje ostaje neizvjesnost do 24. ožujka, jer će u najgorem slučaju gorivo ipak morati uvoziti. Do tada će se potrošiti neke rezerve i ne isključujem mogućnost da će pred kraj tog roka početi problemi u opskrbi“, kaže naš sugovornik.
Sličnu bojazan izrazio je i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, koji je izjavio da ovakva odgađanja ne znače mnogo jer se problem opskrbe mora brzo riješiti. Milan Ćulibrk dodaje da je problem što rafinerija ima pauzu u radu, jer svaki dan njezina zastoja znači veliki trošak, a uz to se u rafineriji ne proizvodi samo benzin nego i druge stvari potrebne domaćoj petrokemiji. „Ne zaboravimo također da NIS u strukturi srpske industrije sudjeluje sa šest posto, i sve dok ona eventualno stoji neće biti tog udjela u srpskoj industriji“, upozorava Ćulibrk. Aktualne vijesti sada u prvi plan stavljaju prodaju NIS-a mađarskom MOL-u, ali to je već praćeno brojnim upozorenjima.
Upozorava se da se može dogoditi da Viktor Orbán tijekom 2026. izgubi vlast, što bi značilo i drukčiji odnos prema Rusiji, a isto tako se navodi da bi MOL mogao zatvoriti rafineriju u Pančevu. No „mađarski scenarij“ djeluje privlačno jer se ukazuje na dobre veze trokuta Beograd–Moskva–Budimpešta, ali to može biti razlog za sumnjičavost i podozrenje američke strane. „Srbija, da je normalna država, mogla je iskoristiti pravo prvokupa“, ističe Ćulibrk, „ali se tu postavlja pitanje i što ako država preuzme. Što bi bilo s NIS-om svih ovih godina da ga je vodio netko poput Milorada Grčića, koji je upropastio Elektroprivredu Srbije?“
„Što se tiče MOL-a, to sada djeluje kao rješenje za trenutačni problem. Mađarska i MOL naravno imaju ekonomski interes, jer bi tom transakcijom MOL praktički preuzeo energetsku kontrolu cijele regije. Ako je takva pogreška načinjena 2008., mislim da je ne moramo ponavljati i ovaj put“, upozorava Ćulibrk. Postoji dojam da je tijekom protekle godine nastupila potpuna konfuzija oko stava američke strane prema NIS-u.
Uporno se, naime, govori o nekakvim smanjenim postocima vlasništva ili o prodaji trećoj strani, iako je prilično jasno da Amerika ne želi da novac od prodaje NIS-a ode bilo kome u Rusiju. „Jasno je da Amerikanci neće dopustiti da Rusi, ako postignu dogovor s bilo kojim kupcem, jednostavno uzmu taj novac“, kaže Ćulibrk. „Potpuno je pritom razumljivo zašto Gazprom to neće prodati. Zašto bih pristao prodati uspješno poduzeće koje ima stratešku kontrolu nad velikim dijelom tržišta na Balkanu, pa čekati novac onog trenutka kada sankcije budu ukinute?“
„Zato uopće nisam siguran žele li oni to prodati, što oni općenito pregovaraju i pregovaraju li uopće, a vjerujem da to ne zna ni naša ministrica rudarstva i energetike Dubravka Đedović Handanović“, smatra Ćulibrk. Vlast će stoga morati učiniti nešto kako bi zaštitila svoje interese, nastavlja naš sugovornik, ali je sada pravo pitanje – što je to nešto?
„Država bi morala skrenuti pozornost na to da u međudržavnom ugovoru stoji kako svaka zemlja mora osigurati svoju energetsku stabilnost. Američke sankcije jesu viša sila, ali srpsko će tržište uskoro imati problem s opskrbom, i to je dovoljan razlog za ozbiljnu državu da kaže: mi to ne smijemo dopustiti.“ „Nisam siguran da smo ozbiljna država, jer da jesmo ne bismo sada čekali 24. ožujka da se nešto dogodi“, napominje Ćulibrk.
Dio srpske oporbe kao rješenje je ponudio prijedlog zakona o uvođenju prinudne uprave u NIS, ali Ćulibrk smatra da to za OFAC nije dovoljno. „Jasno su rekli da žele da se ruski udio svede na nulu. To je možda moglo biti rješenje prije deset mjeseci. Ali, najgore od svega je što mi ne znamo što su naše vlasti obećavale Rusiji, pa sada ne smiju štititi državne interese“, zaključuje za DW urednik ekonomske rubrike tjednika Radar.
Otvori KEKS Pay
Jeli pomogao orban ili Putin .