Početak rada 2. Sinode Zagrebačke nadbiskupije otkrio je da će se u Crkvi, ovoga puta onoj mjesnoj, zagrebačkoj, otvoriti neki novi procesi, koji bi je snažno trebali pokrenuti u odgovaranju na izazove suvremenog svijeta. Sinoda bi, zapravo, trebala biti „pastoralna ofenziva“ zagrebačke Crkve, jer je većina tema okrenuta pastoralu, tj. ne rješavaju se nikakva dogmatska ili teološka pitanja, nego pokušava odgovoriti na izazove vremena.
Odnos prema vjeronauku
Jedan od krupnijih sigurno je odnos župne kateheze i školskog vjeronauka, koji već godinama ostaje bez pravog odgovora, pri čemu župna kateheza prilično trpi, jer se svela isključivo na rad s djecom prije prve pričesti i krizme, pa se predlaže da se ona proširi na rad s odraslima, roditeljima i obiteljima, posebnim grupama. No kako za to treba i ljudi, moguće je da će se Crkva odlučiti za profesionalizaciju župnih kateheta, poput vjeroučitelja u školama, koji će za svoj rad dobivati plaću i imati fiksne obveze.
Pastoralna praksa pokazuje da se moraju raditi i promjene u tzv. zaručničkim tečajevima, odnosno da oni nisu dovoljni za praćenje i rad s mladim obiteljima te da moraju postati „postzaručnički tečajevi“, odnosno da se s novostvorenim obiteljima nastavi raditi i nakon vjenčanja.
Veći angažman laika
No, najveći je izazov, kao što je to i u cijeloj Crkvi, rad s razvedenima i ponovno vjenčanima, kojih je mnogo u posljednje vrijeme i imaju status vjernika drugog reda, jer im je crkveni brak ostao neponišten, građanski su razveli i sklopili novi, pa ne mogu sudjelovati u punini crkvenog života i primanju pričesti. Njima će se trebati posvetiti posebna pažnja.
Sinoda želi odgovoriti i općenito kako Evanđelje, kao što je rekao pomoćni biskup zagrebački mons. Mijo Gorski, približiti intelektualcima, kulturnjacima, umjetnicima i akademski obrazovanim osobama, do kojih često ne dopire poruka Crkve i posve su neaktivni, premda kulturološki pripadaju kršćanskom krugu. Identična je stvar s medijima, gdje Crkva ima ograničen utjecaj, kao što je u javnim medijima, ili pak strogo kontrolirajući, suhoparna sadržaja, kao što je to u crkvenim medijima.
Sve ovo govori da crkvene vlasti žele veći angažman laika u Crkvi, što se pokazuje i sudjelovanjem vjernika laika u radu Sinode s više od jedne trećine sudionika. Crkvi treba laicizacija, a ne klerikalizacija, što u životu pokazuju i mnogi pokreti i vjerničke udruge, koje su angažirane na ucjepljivanju kršćanskih vrednota (poput prava na život, pitanja obitelji) u suvremeno zakonodavstvo.
Svoj rad 2. Zagrebačka sinoda tek je započela. Očekuju je još četiri ovakva zasjedanja. Mnogi sudionici ove prve sesije kao važan element rada ističu zajedništvo koje se osjetilo prošloga vikenda u njihovu radu, što je samo po sebi optimistično. A zanimljivo je ono što je primijetila vjeroučiteljica Marina Tolić, a to je usredotočenost na sve rasprave prvog čovjeka Sinode, kardinala Josipa Bozanića, koji će na koncu biti presudan u izboru sinodalnih zaključaka i njihovu prihvaćanju/odbacivanju u crkvenoj praksi.
>> Jesu li hrvatski protestanti na pragu zajedništva?
"Identična je stvar s medijima, gdje Crkva ima ograničen utjecaj,"....treba im potpuna kontrola medija za dresuru i pranje mozga....