U 17 godina postojanja – osnovani su u svibnju 2008. – zagrebačka udruga Rina s ulica je spasila i zbrinula više od 4800 životinja. Osim zbrinjavanja napuštenih pasa i mačaka, dodatne napore ulažu i u osmišljavanje programa koji imaju isti cilj – smanjiti broj napuštenih životinja.
Već od samih početaka brinuli su se za životinja koje trebaju posebnu skrb, teško udomljive pse i mačke, životinje s posebnim potrebama, one starije životne dobi, životinje s invaliditetom, slijepe i slabovidne. I te životinje, unatoč njihovom problemima, mogu imati lijep i ispunjen život. Sve to, kažu, prepoznali su i brojni ljudi koji im pružaju podršku i pomažu im te tako omogućavaju da udruga nastavlja svoju misiju svih ovih godina.
– Udruga ima prvo hrvatsko utočište za životinje koje se teško udomljavaju i u kojem one mogu uz posebnu skrb i njegu živjeti ostatak svog života. Mala grupa entuzijasta koja je osnovala udrugu uspjela je i u nečem što je u tim davnim počecima bilo gotovo nedostižno. U sadašnjem utočištu teško udomljive životinje imaju , imaju posebnu skrb i njegu te imaju gdje biti do kraja života, ako ne pronađu svoj zauvijek dom, što nam je ipak prvi cilj. Na žalost, kapacitet nam je ograničen – govore iz udruge Rina. Sve je krenulo sasvim spontano, a kako se broj napuštenih životinja koje su imali na brizi stalno povećavao, tri su volontera, puna entuzijazma i ne znajući tko im glavu nosi, osnovala udrugu.
– Prvi pas s invaliditetom “dogodio” nam se 2010., onda su došli psi i mace s kroničnim bolestima. Vidjeli smo da je ta skupina životinja najmanje zastupljena, da se o njima ništa ne govori. Tako smo se postupno sve više okretali psima i macama s raznim posebnim potrebama. Danas udrugu čine tri volontera, od kojih je jedan volonter stup udruge, on svakodnevno na svojim leđima nosi utočište i fizičku brigu o životinjama. Od milja ga zovemo Rinek – ističu. A svaki Rinekov dan od jutra je posvećen životinjama. U osam ujutro dio ekipe koji sami obavljaju fiziološke potrebe izlazi na dvorište, a paraplegičare Rinek izmokrava i zatim iznosi na livadu, ako to vremenski uvjeti dopuštaju. Slijedi davanje terapije, priprema svježe vode i hrane te hranjenje. Nakon toga odlazi veterinaru s bolesnima, dva do tri puta tjedno psi se voze na potrebne fizikalne terapije, a po potrebi i na dogovorene operativne zahvate. Dok ekipa vani obavlja sve što treba, u unutarnjem prostoru na redu je čišćenje.
– Ljeti životinje cijeli dan mogu biti vani, imaju i zaklon od sunca ili nekog iznenadnog vremena. S obzirom na brdo problema koje imaju, pazi se da je trava uredno pokošena i sve počišćeno. Imaju i bazene, uvijek svježu vodu. Kad je hladno, pse iznosimo i unosimo tri-četiri puta dnevno. Nakon večere slijedi još večernje izmokravanje paraplegičara – opisuju kako izgleda jedan zajednički dan. Dodaju da im uvijek najviše treba medicinska hrana, nepropusni podlošci, deka nikada dosta, jednako kao i plahti s gumom, kao za dječje krevete. S obzirom na to da su gotovo svaki dan kod veterinara, na liječenju, operacijama, terapijama, kontrolama, svaka financijska pomoć dobro im dođe.
I premda sve životinje kod njih mogu ostati do kraja života, uvijek se trude pronaći im novi dom. Tako ga traže i za Stellu, koja je pronađena na ulici, a zbog metka kojim je pogođena kreće se uz pomoć kolica.
– Puna je života, hiperaktivna, dobre naravi, umiljata je i željna ljudskog dodira i ljubavi, jako je privržena čovjeku. Oči su joj uvijek vedre i radoznalo gleda sve oko sebe. Vrlo je inteligentna, obožava pseće prijatelje, s kojima bi se stalno igrala – opisuju ovu desetogodišnju kujicu te dodaju da je zbog ozljede kralježnice inkontinentna pa je moraju izmokravati.
Hrabrica ima osam godina i slijepa je, lijevo oko nema, a na desno ne vidi.
– Prošla je pakao u svom životu, ali to je ne sprečava da sada uživa, ludira se i napravi spačku. Obožava društvo pasa pa joj tražimo dom u kojem će imati frenda/frendicu, to joj daje oslonac i osjeća se sigurno. Udomljava se isključivo kao kućni ljubimac i ravnopravan član obitelji, u stan ili kuću s dobro ograđenim dvorištem te obaveznim pristupom i spavanjem unutra – govore volonteri.
Linu su prozvali i istraživačica i malo trčkaralo, vesela je i zaigrana unatoč problemima s kukovima i tome što ima 13 godina.
– Lina ima displaziju kukova, ali to joj nimalo ne smeta da trči i istražuje sve oko sebe. Volite li šetnje, Lina je savršeno društvo. Jako voli ljude, a posebno djecu pa je idealan obiteljski pas. Puna je ljubavi i nesebično je dijeli, spremna je za pustolovine sa svojim ljudima – opisuju je volonteri.
Zero je jedan od onih pasa koji nisu imali sreće sa skrbnicima. Pronađen je na ulici ozlijeđen, udario ga je auto. Bio je već i zapušten, zapetljane dlake i prljav.
– Umjesto da ga odvedu na operaciju, bacili su ga na ulicu. Zbog svega ne kontrolira stolicu, a katkad mu malo i mokraća pobjegne iako to uredno obavi u šetnji. Veseo je, trči, igra se. Jako voli pažnju i nježnosti, ne treba ništa posebno osim ljubavi, hrane i brige za higijenu – kažu za ovog sedmogodišnjeg psa.
Svi psi koje udomljavaju kompletno su veterinarski obrađeni i naravno čipirani. Više informacija možete pronaći na Facebook stranici udruge, a volonteri poručuju da nastavljaju svoju misiju te ustraju na kvalitetnom zbrinjavanju pasa i maca s posebnim potrebama.
Otvori KEKS Pay
