Mladi u Europi sve češće odustaju od studija, odbijaju posao u drugom gradu ili godinama ostaju živjeti s roditeljima, što se
vidi i u Hrvatskoj, jer si ne mogu priuštiti stan. Europska komisija danas je na to odgovorila prvim Europskim planom za cjenovno pristupačno stanovanje, kojim se mladima nude veća ulaganja u studentsko stanovanje i jamstvene sheme za polog pri najmu. Istodobno, plan donosi širi paket mjera – od ograničavanja kratkoročnog najma do lakših državnih potpora i novih ulaganja u
gradnju i obnovu stanova – kao odgovor na rast cijena nekretnina u Europskoj uniji veći od 60 posto u posljednjih deset godina.
Riječ je o presedanu jer Europska komisija prvi put koordinirano ulazi u područje stanovanja, koje je dosad gotovo u cijelosti bilo u nadležnosti država članica, regija i gradova. U Bruxellesu procjenjuju da stambena kriza više nije samo socijalno pitanje, nego problem koji sve snažnije utječe na tržište rada, mobilnost ljudi i dugoročni gospodarski razvoj Unije. U dokumentu se pritom upozorava i na šire društvene posljedice. Visoki troškovi stanovanja, navodi Komisija, sve češće dovode do odgađanja osnivanja i proširenja obitelji, čime stambena kriza dobiva i jasnu demografsku dimenziju. Provedba plana trebala bi započeti već tijekom 2026. godine, kroz uspostavu Europskog saveza za stanovanje, koji će povezati države članice, gradove, regije i financijske institucije.
Plan polazi od procjene da je nedostupnost stanovanja za mlade postala jedan od ključnih strukturnih problema Unije. Prema podacima Komisije, više od 40 posto mladih u EU koji su u riziku od siromaštva na stanovanje troši više od 40 posto svojih prihoda, što se izravno odražava na obrazovne i profesionalne odluke. Zato plan predviđa veća ulaganja u studentsko i priuštivo najamno stanovanje, ali i razvoj novih modela stanovanja za mlade. Spominju se zajedničko stanovanje (co-living) s privatnim sobama i dijeljenim prostorima, međugeneracijski modeli koji povezuju mlade i starije osobe, šire shvaćen studentski smještaj izvan klasičnih domova kroz prenamjenu postojećih zgrada te mješovite stambene četvrti koje kombiniraju socijalno, priuštivo i tržišno stanovanje. Uz to, Komisija razmatra jamstvene sheme za polog, kako bi se mladima, studentima i pripravnicima olakšao ulazak na privatno tržište najma.
Komisija upozorava da ponuda stanova u EU već godinama ne prati potražnju. Prema njezinim procjenama, Uniji godišnje nedostaje oko 650 tisuća dodatnih stambenih jedinica, što bi zahtijevalo približno 150 milijardi eura novih ulaganja svake godine. Plan zato snažno potiče povećanje produktivnosti u građevinskom sektoru, kroz industrijaliziranu i modularnu gradnju, veću digitalizaciju procesa te lakše prekogranično pružanje građevinskih usluga, uz paralelne mjere za ublažavanje kroničnog manjka radne snage. Jedan od problema koji se ponavlja u gotovo svim državama članicama su dugi i složeni administrativni postupci koji usporavaju gradnju i dodatno poskupljuju projekte. Komisija najavljuje poseban paket za pojednostavljenje europskih propisa, dok se države članice i gradovi potiču na ubrzavanje prostornog planiranja, izdavanja dozvola i digitalizaciju postupaka, uz fleksibilnije korištenje pravila o javnoj nabavi.
Posebno osjetljivo političko pitanje odnosi se na kratkoročni najam. Komisija priznaje da je snažan rast iznajmljivanja putem digitalnih platformi u pojedinim gradovima i turističkim središtima smanjio dostupnost stanova za dugoročno stanovanje i dodatno pogurao cijene. Nakon što od 2026. stupi na snagu uredba o obveznoj registraciji iznajmljivača i razmjeni podataka s platformama, najavljuje se i novi zakonodavni prijedlog kojim bi se lokalnim vlastima dao jasniji pravni okvir za ograničavanje kratkoročnog najma u područjima stambenog stresa. Plan se u velikoj mjeri oslanja i na znatno veća ulaganja, javna i privatna. Komisija najavljuje dodatnih 10 milijardi eura ulaganja kroz InvestEU u 2026. i 2027., najmanje 1,5 milijardi eura iz reprogramiranja kohezijskih fondova, te uspostavu paneuropske investicijske platforme koja bi trebala povezati Europsku investicijsku banku, nacionalne razvojne banke i privatne ulagače.
Istodobno se revidiraju pravila o državnim potporama kako bi se državama omogućilo lakše financiranje ne samo klasičnog socijalnog, nego i priuštivog stanovanja za širi krug građana – uključujući kućanstva sa srednjim prihodima i ključne radnike, poput nastavnika, medicinskog osoblja, vatrogasaca i policije. Hoće li ambiciozne najave rezultirati bržom gradnjom i nižim pritiscima na tržištu stanova, u Bruxellesu zasad ne nagađaju. Jasno je tek da se Komisija ovim planom prvi put sustavno uključuje u jedno od najosjetljivijih svakodnevnih pitanja građana, ostavljajući pritom državama članicama i gradovima ključnu ulogu u provedbi.
Upravo će od toga koliko se najavljene mjere uspiju spustiti na lokalnu razinu ovisiti hoće li Europski plan za cjenovno pristupačno stanovanje ostati okvir na papiru ili postati stvarni odgovor na krizu koja već godinama oblikuje život mladih i obitelji diljem Europe.
Otvori KEKS Pay
Treba osnovati državnu agenciju za najam, uložiti 3-4 milijarde eura u nove stanove, a kad padnu cijene još 2-3 milijarde za otkup starih stanova i taj fond stanova ponuditi stanovništvu u vrlo povoljni najam, 150-200 eura. Ne treba toliko gledati na zaradu. Ipak se ulaže u vlastito stanovništvo i budućnost vlastitog društva.