Srpski ministar vanjskih poslova Ivica Dačić, „mali Sloba“, u predizbornoj je kampanji u Srbiji sa svojom Socijalističkom partijom Srbije. U Čačku je rekao da su „oni koji su izveli 5. listopada danas vjerojatno nezadovoljni, a da se možda i kaju“ te je nastavio: „Najveće posljedice tog 5. listopada su negativne, to su rasprodana poduzeća, ljudima su ukinuta radna mjesta, stvoreno je beznađe za ljude koji s 50 godina moraju iznova tražiti posao, zemlja je vraćena unazad i ukinuta su ona prava koja smo imali za vrijeme Tita.” Da podsjetimo, tog 5. listopada 2000. srušen je režim Slobodana Miloševića!
Dačić je naveo da je zahvaljujući Miloševiću stvorena Republika Srpska i donesena Rezolucija 1244 UN-a zahvaljući kojoj je “opstalo Kosovo”, da je Srbiji potreban EU kako bi se ekonomski razvijala, ali da ne treba ići u EU na štetu odnosa s tradicionalnim prijateljima kao što su Rusija i Kina te je zaključio: “Mi znamo što nam je strateški cilj, to je ulazak u EU, ali isto tako znamo da je naš nacionalni i državni interes da sačuvamo odnose s Rusijom, s kojom i dalje trebamo razvijati bratske odnose.”
Je li netko iz EU reagirao na činjenicu da srpski ministar vanjskih poslova javno rehabilitira megazločinca Miloševića i njegov fašistički režim? Pa nije Dačić neki folklorni političar iz srpske provincije. On je u vrhu srpske vlasti već godinama, i ondje misli i dalje ostati. Istina, očito je procijenio da će njegova stranka bolje profitirati povratkom svojem pokojnom vođi Miloševiću. No je li to europska Srbija? Ni jednoga glasa protesta nije bilo iz Europe, ni iz SAD-a. Nijedan veleposlanik u Srbiji nije se oglasio, niti su se tajno sastajali i zauzimali nekakva stajališta.
Ali je zato aktualna hrvatska vlast izložena ogromnim političkim pritiscima, uz otvorene prijetnje čak i blokadom novca iz fondova EU ako ne popusti u daljnjem pristupanju Srbije EU. To što Hrvatska inzistira samo na mjerilima koje je i sama morala prihvatiti pri ulasku u EU očito mnogima u EU danas ne znači ništa. Čemu onda palamuđenja da svaka zemlja mora zadovoljiti iste kriterije? Zašto onda takvo bacanje magle? Tada treba otvoreno reći da ta mjerila više ne vrijede.
Međutim, hrvatska je diplomacija prva pogriješila u postupku “screeninga” što odmah tada nije postavila pitanje ovih nekoliko uvjeta koji se sada nameću. Odgovornost za to snose Vlada Zorana Milanovića i bivša ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić koja je gradila sebi put za karijeru u UN-u, a ne da vodi hrvatsku vanjsku politiku. Greška je bila u tome što se vjerovalo da će se to naknadno uvrstiti. Ali je zato lobi predvođen povjerenikom za regionalnu politiku Europske komisije Johannesom Hahnom to zeznuo te je Hrvatsku izložio današnjoj situaciji. Hrvatska diplomacija je zakasnila, bila je nekoordinirana, nespremna i nismo imali partnere. To je Aleksandru Vučiću došlo kao naručeno, pa je dobio argument za predizbornu kampanju. Pojedini lobiji iz nekih članica rade biznis s njime, pa su odmah dignuli buku, a ostali još ne komentiraju, osim pojedinih Nijemaca, kao što je krajnje nediplomatski i neeuropski istup Günthera Krichbauma, predsjednika Odbora za odnose s EU u Bundestagu i visokog dužnosnika CDU-a. Pitanje je za koga on lobira!?
Jedno je sigurno, jedino s kime možemo sada odigrati jesu Baltik, Velika Britanija i Poljska. Treba vidjeti koja je uloga Amerikanaca i što točno žele. Sve u svemu, situacija za Hrvatsku nije laka, hrvatska diplomacija ne uzmiče pod pritiscima, pa ćemo vidjeti kako će se dalje držati. Istina je da biznis nema granica. Ali došlo je do toga da je pojedinim lobijima pred nosom samo njihov biznis te su za njega čak spremni destabilizirati državu članicu i okrenuti je protiv EU samo da bi radili bilateralne biznise sa zemljom koja u EU neće ući još godinama. I onda se čudimo rastu euroskepticizma? Eto im odgovor zašto, zbog vlastite nevjerodostojnosti!
U pogledu Srbije odobrava se Putinov model regionalne jurisdikcije, što je i izravno nepoštivanje Haaškog suda. Zašto je onda Hrvatska toliko mučena zbog Haaga? Kako je moguće da se unutar EU destabilizira punopravna članica u korist nečlanice? To je stvaranje platforme za još jednu ekstremnu opciju protiv EU u državi članici, a trend već postoji. I destabilizira se cijela regija u korist Rusije. Želi li Europa novi referendum o EU u državi članici? Ili će prevladati vjerodostojnost i principi jednaki za sve?
kakav biznis? drze srpske radnike podredjenije nego robove, o robu je gazda morao mislit sto ce pojest, obuc i gdje se ugrijat a srpski radnik danas radi za maksimalno 200 eura pa nek misli sto ce od ovo troje napraviti ali samo jedno