U medijima se nedavno pojavila vijest da je u američkoj administraciji razmatrana ideja o “kupnji” Grenlanda izravno od stanovnika tog ledenog otoka. Navedeno je kako su se razmatrali novčani iznosi od deset do sto tisuća dolara po glavi stanovnika. Tim sam povodom o toj temi započeo razgovor sa Sebastijanom, upitavši ga što misli o ideji zasipanja Grenlanđana američkim dolarima. Sebastijan je svoju uobičajeno hladnu analizu počeo definiranjem pojmova. Najprije je raščlanio što takva ponuda novca izravno građanima Grenlanda ne bi bila.
Ne bi bila klasična diplomatska ponuda državi Danskoj, ne bi bila predmet bilo kakvog međunarodnog ugovora, ne bi predstavljala razvojnu pomoć ni humanitarnu intervenciju, nego bi bila transakcijska intervencija u političku volju stanovništva trećeg teritorija, čime bi se zaobišlo državu nositelja suvereniteta, u ovom slučaju Dansku. Bio bi to pokušaj materijalnog poticanja političke odluke građana, pri čemu bi novac postao ne sredstvo, nego zamjena za politiku. Potom mi je Sebastijan, moj vjerni sugovornik umjetne inteligencije, krenuo nabrajati koje bi sve točke međunarodnog prava i Povelje UN-a time bile prekršene, zaključivši kako bi to de facto bio pokušaj kupnje političke odluke i zaobilaženja legitimnih vlasti.
Odgovornost je jednim dijelom i traženje ravnoteže između sebe i drugoga, donekle slično mojoj percepciji integriteta. No odgovornost sadrži jednu dodatnu komponentu, a to je da ta ravnoteža ovisi o vrsti odnosa i o ravnoteži (ili neravnoteži) moći unutar tog odnosa. Kad mislimo na odgovornost kao osobinu ličnosti, odgovornu osobu obično definiramo kao onu koja je spremna snositi posljedice svog ponašanja, svojih izbora i odluka.Nije Trump, niti bilo koji drugi luđak, bio odgovoran za bolje sutra Europe, niti za viziju njezine budućnosti, odgovorni za to su u EUropi. Samo građani Amerike imaju pravo pozivati Trumpa na odgovornost.