– Sjetimo se danas, s tugom i dubokom sućuti, velike tragedije koja se dogodila prije 32 godine u dječjem parku u Vitezu koja je prekinula osam mladih života. Osmero nevine djece ubijeno je u stravičnom zločinu iza kojega je ostala samo trajna i neizmjerna bol za njihove obitelji i za cijeli hrvatski narod u Bosni i Hercegovini jer do danas nema pravde i osude stradanja viteške djec – objavio je danas predsjednik Zoran Milanović koji se prisjetio žrtava tog zločina, kad je 10. lipnja 1993. godine s položaja bošnjačke Armije BiH ispaljen minobacački projektil koji je pao na dječje igralište u naselju Pogradina.
Ubijeno je osmero djece, a još šestero je ranjeno. Predsjednik Milanović je i osobno 2021. godine posjetio mjesto stradanja u Vitezu i pokraj spomenika "Osmica" položio vijenac i zapalio svijeću te porazgovarao s članovima obitelji. U vrijeme tragedije bio je dogovoren prekid vatre između bošnjačke i hrvatske strane. Granata je na licu mjesta usmrtila petero djece, a još troje kasnije je preminulo.
Najmlađa je bila djevojčica Augustina Grebenar, imala je devet godina. Poginuo je i njezin dvanaestogodišnji brat Velimir. Ubijeni su i Boris Antičević (10), Dražen Čečura (15), sestra i brat Sanja (18) i Milan (12) Garić, Sanja Križanović (15) i Dragan Ramljak (15). Među ranjenima je bio Ivan Garić kojemu su poginuli brat i sestra. Pokrenuo je udrugu "Osmica" koja je najzaslužnija za podizanje spomenika.
– Veseli nas da je to mjesto, uz sjećanje, i dalje mjesto okupljanja i igranja djece – kazao je.
"Tog dana, 1993. godine, oko 20.45 sati, doletjela je navođena granata s položaja Armije BiH, kalibra 120 mm, i pala dva metra od 14-ero djece u igri. Razorna moć granate vidjela se po tome što su roditelji svoju djecu prepoznavali po odjeći i obući. Videosnimku tog stravičnog događaja zbog brutalnosti nije htjela objaviti nijedna inozemna TV mreža, a u Vitezu je bio stacioniran i BBC", objavio je Radio Vitez.
Pero Grebenar izgubio je kćer i sina. – Tata, spasi me... – posljednje su riječi koje je čuo kad je dojurio pomoći teško ranjenoj kćeri. – Kad je puklo, istrčao sam vani bos. Vidim sina, nema trećinu glave. Uzmem Augustinu, živa je, nosim je, trčim prema ambulanti. Hitna kola voze ranjenika, a usput i nas. Doktorima kažem: ''Spasite mi dijete, eno sam i sina izgubio” – ispričao je u razgovoru za Radio Slobodna Europa.
Iako je od zločina prošla 31 godina, zločinci još nisu procesuirani. Predmet vodi Tužiteljstvo BiH koje je naručilo balistička vještačenja. Kaznena prijava podnesena je još 1996., i njome je bilo obuhvaćeno osam bivših pripadnika Armije BiH. Postoji i snimak nastao neposredno nakon eksplozije granate na dječjem igralištu.
– Normalno da bih volio znati tko je to napravio, ali kad do sada nije otkriveno, kako će sad... – rekao je Grebenar.
Spomenik je svojedobno obišao i visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt. Naša je dužnost njegovati uspomenu na njih i graditi budućnost u kojoj se djeca svih etničkih pripadnosti mogu slobodno igrati bez straha od nasilja, poručio je. Snimljen je i dokumentarni film "Praznine" redateljice Anele Križanac, koja je opisala stradanje djece, među kojima i osmero žrtava iz Viteza.
– To treba stajati kao opomena novim generacijama da se ovakve stvari više nikada nikome ne dogode. Ljudi su mi dosta govorili zašto kopam po tome i da to pustim. Međutim, mislim da trebamo dostojanstveno govoriti o toj temi i da treba ostati kao opomena da nam više nikad ne padne na pamet da jedni drugima ubijamo djecu, da ubijamo jedni druge. Mislim da su ljudi koji su bili u ratu koliko-toliko svjesni što je rat, ali generacije koje sada odrastaju i koje mi rađamo, nisu – rekla je redateljica.
Otvori KEKS Pay
Mala zanimljivost uz tu priču odnosno taj zločin. Djeca u Vitezu su se svako podlijepodne igrali na tome mjestu, i to sva djeca i Muslimani i Hrvati zajedno. Samo taj dan muslimanska djeca nisu smjela izaći na igru. Zbog čega samo taj dan? To se zna. Da je priča bila obratna, pisali bi se eseji i knjige oko toga da su Hrvati znali da će biti granatiranje i nisu rekli susjedima koji su svoju djecu pustili na igralište. Pošto su u pitanju muslimanski roditelji kojima je dojavljeno da će biti granatiranje, se o tome ne priča puno. Nije politički korektno o tome pisati. Pogledajmo što se u Europi događa. Ekstremna desnica dolazi na vlast. Ne zbog desnoga naroda nego što su ljevičari prevršili sve mjere svojom pol. Kkorektnosti prema muslimanima. Gdje imaju skoro i razumjevanje za muslimanske zločine a kršćanima kažu "sami ste krivi kada ne pazite". Ovako je i u ovome slučaju. Kada muslimani počine zločin nad djecom onda ljevica samo slegne ramenima "desi se". A kada se nešto dogodi nekome muslimanu onda krene hajka na sve nas.