Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Vijesti Hrvatska

ZA i PROTIV: Treba li djecu udarati po guzi?

Udarac po guzi jednoipolgodišnjeg sina i zatvaranje na 20 minuta u sobi, što je, prema priznanju, učinila glumica Doris Pinčić Rogoznica, izazvalo je osude, ali i odobravanja. Tko griješi? Donosimo dva različita mišljenja, ono ZA i ono PROTIV udaranja djece po guzi.
10. kolovoza 2015. u 09:45 11 komentara 4448 prikaza
Roditeljstvo
Foto: Thinkstock
Pogledajte galeriju 1/5

Udarac po guzi jednoipolgodišnjeg sina i zatvaranje na 20 minuta u sobi, što je, prema priznanju, učinila glumica Doris Pinčić Rogoznica, izazvalo je osude, ali i odobravanja. Tko griješi?

– Savjet roditeljima – odgajajte djecu tako da i vaš i njihov dignitet bude sačuvan. To znači da djecu ne treba ni na koji način ponižavati, ni batinama ni riječima. Dobro bi bilo odlučiti da nikada nećemo ni fizički ni emocionalno udariti ili povrijediti dijete. Batine djecu ne nauče razlikovati dobro od lošega, kao što to ne rade ni uvrede. Dapače, tako djeci šaljemo poruku da ona ne vrijede kao osobe, da je nasilje poželjan način rješavanja problema i da je uredu udariti ili emocionalno povrijediti slabijeg – ne ulazeći u konkretan slučaj kazala je psihologinja i ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece Gordana Buljan Flander dodavši da su roditelji danas, nažalost, izloženi različitim savjetima o odgoju djece pa vrlo često miješaju pravo djeteta na odgoj bez batina s pravom djeteta na odgoj bez granica. Djeca imaju pravo na odgoj uz vodstvo roditelja koji će im postavljati granice. Na pitanje kako postaviti te granice, psihologinja kaže:

– Djeca do dvije i pol godine ne razlikuju uzrok i posljedice te smo mi odrasli odgovorni da ispred njih sklonimo sve opasne predmete. Ne možemo ih udarcima naučiti poželjnom ponašanju. Nakon tog razdoblja možemo primjenjivati metodu davanja ili ukidanja povlastica. Znači, za poželjno ponašanje dati djetetu privilegij ili nagradu uz pohvalu koja je djeci vrlo snažan motivator. Ako dijete pokazuje neka nepoželjna ponašanja, isto mu tako možemo ukinuti neku povlasticu. Naglašavam – povlasticu, a ne ljubav, hranu... Roditelji su odgovorni postaviti granice u odgoju i zajedno s djecom utvrditi pravila ponašanja i posljedice kršenja pravila. Pritom je važno da budu dosljedni.

U nastavku donosimo dva različita mišljenja, ono ZA i ono PROTIV udaranja djece po guzi.

>> Nije samo Doris Pinčić udarila svoje dijete po guzi, jesam i ja

>> 'Podržavamo Doris Pinčić Rogoznicu, reakcija pravobraniteljice je promašena i bezobrazna'


PROTIV - Marinko Jurasić: Kad će tečaj o udaranju djece?

Kakav obrat, kakav teatar apsurda! Majku, poznatu glumicu koja se pohvalila da je udarila dijete po guzi, doduše prvi put, ali kaže ne i zadnji, udruga Vigilare hvali za hrabrost i odlučnost da s javnošću podijeli svoje roditeljsko iskustvo i preko svoje popularnosti afirmira “lagani udarac” po dječjoj stražnjici kao odgojnu metodu.

Što je sljedeće? Tečaj o udaranju djece? Što ako nema efekta od jednog udarca? Slijedi li pljuska, “šiba”, remen...? Hoćemo li tražiti povrat tjelesnog kažnjavanja u školu? Što ako muževi zaključe da mogu blago pljusnuti voljenu ženu “za njezino dobro”?

I ja sam bio voljeno dijete podvrgavano sličnim nekoć standardnim odgojnim metodama, i već sam tada izgradio stav da su “odgojne batine” očajna metoda. Bio bi isti i da su mi drugačije tumačili što je ispravno, a što nije. Danas mi je poznat i osjećaj nemoći roditelja, te koliko je kontrole, strpljenja i vještine potrebno ugraditi u odnos s djetetom. Još uvijek svakoga dana razvijam svoje sposobnosti. Na žalost, uče nas u školama svemu i svačemu, pa čak i “rođeni glumci” moraju ići u posebne škole jer im talent nije dovoljan ako se žele baviti glumom, dok se nigdje ne uči kako biti dobar otac ili majka. I ne samo to, svatko čim dobije dijete smatra da je doktorirao na roditeljstvu.

I Vigilare upravo na tomu osporava pravo državi da se petlja u odgoj djeteta čak i u ovoj situaciji gdje nastupa samo u zaštiti ne slabijega, nego onoga tko se uopće ne može braniti. Vigilare podržava glumicu u stavu da svaki roditelj najbolje zna što je dobro za njegovo dijete, te s istom lakoćom ignoriraju stavove struke te s prijezirom odbacuju društveno pravilo prema kojem „svaki postupak kojemu je svrha namjerno nanošenje boli djetetu se smatra nasilje i zabranjen je“.

Drakonske kazne nisu se pokazale efikasne u sprečavanju zločina odraslih pa ne mogu preodgojiti ni “zločestu” djecu. Uzgred, glumičino je dijete nakon udarca po kazni završilo u sobi gdje se 20 minuta bacalo po krevetu. Efikasno do bola!

>> Svako dijete ima pravo da ga se ostavi na miru


ZA - Marija Galović: I ja sam udarila svoje dijete po guzi

Možda ste imali čast da vam u goste dođe obitelj s malim djetetom koje će kroz svoju nevinu igru agresivno i uz podosta buke demolirati vaš namještaj i zidove, razbiti pokoju čašu ili vazu i porazbacati garderobu iz ormara dok njegovi roditelji opušteno piju kavu s vama? Nije li vam prošlo kroz glavu kako biste ga najradije vi sami pljesnuli po guzi, a njegovim indolentnim roditeljima očitali nekoliko lekcija o odgoju djece?

U zakonu zaista jasno piše “svaki postupak kojemu je svrha namjerno nanošenje boli djetetu smatra se nasiljem i zabranjen je”. Injekcija penicilina užasno peče. Mala djeca zbog nje jako glasno i dugo plaču. Hoćemo li je zbog toga uskratiti ozbiljno bolesnom djetetu i dozvoliti da umre? Usporedba nije slučajna. Pec-pec po prstićima ponekad je poput penicilina, sprečava širenje zaraze loših navika i ponašanja.

Nasuprot američkoj pedagogiji slobodnog odgoja u kojoj se dijete stavlja na nedodirljivi pijedestal, ipak malo više tradiciji sklona Europa počinje opreznije pristupati problematici odgoja djece. Francuska problematičnu djecu zajedno s njihovim roditeljima šalje na edukacije u kojima ih se podučava – kako djeci nedvosmisleno postaviti granice i učiti ih živjeti u realnosti, a ne ispod staklenog zvona. Između udarca dlanom po stražnjici i fizičkog zlostavljanja djece ogromne su razlike.

Razne službe i udruge za zaštitu djece i njihovih prava skočit će istog trena na stražnje noge zbog nečije izjave da je dijete dobilo po turu, ali tamo gdje su u pitanju zaista pravi zlostavljači – zatvorit će oči. Muka mi je od tog zaglupljivanja ljudi i promoviranja američke junky psihologije po pitanju (ne)odgoja djece.

Odgoj djece je težak i izuzetno kompleksan posao, no svaka zdrava osoba u skladu sa svojom roditeljskom intuicijom sposobna ga je odraditi. Stoljeća zdravih naraštaja odgajanih bez knjiga, priručnika te suludih propisa i zakona govore tome u prilog. Istina, iznimke i greške potvrđuju pravilo, no dati djetetu jasno do znanja da je nešto nedopustivo svakako ne smatram ikakvom greškom.

Ja sam Marija i udarila sam svoje dijete po guzi!

>> 'Podržavamo Doris Pinčić Rogoznicu, reakcija pravobraniteljice je promašena i bezobrazna'

Što mislite o laganom udaranju djeteta po stražnjici kao odgojnoj mjeri?

  • Podržavam, ako se doista radi o laganom udarcu 89,68%
  • Ne podržavam, djeca se ne smiju tući 10,32%

Djecu ne možemo udarcima naučiti poželjnom ponašanju

Udarac po guzi jednoipolgodišnjeg sina i zatvaranje na 20 minuta u sobi, što je, prema priznanju, učinila glumica Doris Pinčić Rogoznica, izazvalo je osude, ali i odobravanja. Tko griješi?

– Savjet roditeljima – odgajajte djecu tako da i vaš i njihov dignitet bude sačuvan. To znači da djecu ne treba ni na koji način ponižavati, ni batinama ni riječima. Dobro bi bilo odlučiti da nikada nećemo ni fizički ni emocionalno udariti ili povrijediti dijete. Batine djecu ne nauče razlikovati dobro od lošega, kao što to ne rade ni uvrede. Dapače, tako djeci šaljemo poruku da ona ne vrijede kao osobe, da je nasilje poželjan način rješavanja problema i da je uredu udariti ili emocionalno povrijediti slabijeg – ne ulazeći u konkretan slučaj kazala je psihologinja i ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece Gordana Buljan Flander dodavši da su roditelji danas, nažalost, izloženi različitim savjetima o odgoju djece pa vrlo često miješaju pravo djeteta na odgoj bez batina s pravom djeteta na odgoj bez granica. Djeca imaju pravo na odgoj uz vodstvo roditelja koji će im postavljati granice. Na pitanje kako postaviti te granice, psihologinja kaže:

– Djeca do dvije i pol godine ne razlikuju uzrok i posljedice te smo mi odrasli odgovorni da ispred njih sklonimo sve opasne predmete. Ne možemo ih udarcima naučiti poželjnom ponašanju. Nakon tog razdoblja možemo primjenjivati metodu davanja ili ukidanja povlastica. Znači, za poželjno ponašanje dati djetetu privilegij ili nagradu uz pohvalu koja je djeci vrlo snažan motivator. Ako dijete pokazuje neka nepoželjna ponašanja, isto mu tako možemo ukinuti neku povlasticu. Naglašavam – povlasticu, a ne ljubav, hranu... Roditelji su odgovorni postaviti granice u odgoju i zajedno s djecom utvrditi pravila ponašanja i posljedice kršenja pravila. Pritom je važno da budu dosljedni.

NA DAN IZBORA
VIDEO Nositeljica liste Možemo trgala plakate na zagrebačkoj Savici, na teren izašla i policija
Croatia osiguranje
Podrška poljoprivrednicima
Kako domaće osiguranje podupire razvoj poljoprivrednika i domaće proizvodnje
  • Gusta magla:

    Dajte nefilozofirajte....dok su ucitelji u skoli udarali ravnalom packe i frkali usi postivalo se i starje i roditelje,djeca su vise znala,bila su jednom rijecju kulturnija, i nadodajem pametnija.Danas imate huliganizam sa kojim ni policija nemoze na kraj,a konzumenti droge su ... prikaži još! na svakom koraku.Pa sad vi meni recite jel bilo bolje kad su se djeca dizala u tramvaju starjim i nemocnim ili sad kad klinci od 16-17 godina tuku turiste samo jer su druge boje koze.A to nisu izolirani slucajevi vec je takvih slucajeva sve vise i vise.

  • Deleted user:

    U članku "pro" naveden je niz razloga kojima se pojašnjava takav stav. S druge strane u "kontra" iznesen je samo stav "ja to ne odobravam" i to je to. Kao otac dvoje djece i kao liječnik smatram da je u ... prikaži još! ranom djetinjstvu, u razdoblju kad dijete nije dovoljno sposobno za argumentirano odgoj, povremena upotreba odgojnog laganog udarca relevantna metoda i potpuno prirodna i prihvatljiva. Na isti način svi sisavci odgajaju svoja mladunčad. Ono što mi kao ljudi trebamo napraviti je razgovor i uzročno-posljedično povezati razlog s udarcem. Djeca vrlo brzo uče i takvi postupci prastaju biti potrebni već u osnovnoj školi.

  • R1971D:

    Radio sam u obrazovnoj ustanovi...iz generacije u generaciju djeca koja dolaze su sve nekulturnija, ne poštivaju nikoga, neodgojenija čak i sa manje znanja...mene je otac znao lupiti po guzi i nogama ne rukom nego šibom...nikakve traume nisam zbog toga imao ... prikaži još! ali se sjećam svaki puta kada sam dobio, otac je bio u pravu i zaslužio sam...ja imam sada svoju djecu i ne libim se ponekad ih lupiti šibom po guzi i nogama i baš me briga što misle kojekakve babe koje pišu zakone ili su na nekim pozicijama pa svima popuju...iz iskustva znam da nema vrjednijih ljudi od onih koji su potekli iz velike sirotinje i brojnih obitelji, oni su se kroz život naučili boriti i postali odlični ljudi, a sigurno su u djetinjstvu ...oni koji imaju jedno ili nijedno dijete mogu pametovati i samo razgovorom odgajati djecu pa se pokaže da im to ne uspije jer se djeca, najčešće razmažena počnu drogirati i sl...ja svoju djecu odgajam onako kako ja mislim da je najbolje a vrijeme će pokazati jesam li uspio...pri tome se ne osvrćem na kojekakve savjete psihologa ili kojekakvih stručnjaka, jer ne znam da li oni uopće imaju svoju djecu ili lupaju ono što su pročitali u knjigama...