Dan nakon početka ruske vojne invazije na Ukrajinu, 25. veljače ove godine, u Lisinskom se održavao redovni koncert jednog od pretplatničkih ciklusa Zagrebačke filharmonije. U afektu je donosena odluka o djelomičnoj izmjeni programa. Da, baš tako, u afektu. Inicijator intervencije u glazbeni program, kako mi je kasnije sam ispričao u razgovoru za Večernji list, bio je koncertni majstor Zagrebačke filharmonije Orest Shourgot, Ukrajinac. Njemu, doduše, početak rata nije bio iznenađenje. Kada ga je dan ranije, rano ujutro, jedan zabrinuti kolega porukom upitao je li čuo da je počeo rat u Ukrajini, maestro Shourgot mu je odgovorio: pa znam, još prije osam godina.
Nema gorih ljudi od onih koji ratne prilike i periodična političko - ideološka previranja navode kao uzroke i pretaču u završne odluke u interpretaciji umjetnosti. Mijenjanje repertoara zbog toga jer je Čajkovski bio Rus po nacionalnosti predstavlja novu razinu kr.....ma navodno moderne civilizacije. Po tome Wagnera nitko nikad više ne bi trebao slušati ni izvoditi, niti učiti o njemu i njegovim djelima u školama, zato što su ga nacisti preferirali u 2. svj. ratu i zato što se po njemu zove privatna vojna organizacija koja uz regularne trupe ruske vojske ratuje u Ukrajini. Jedini u povijesti koji je po takvim nakaradnim pokazateljima kreirao glazbeno - scenske predstave bio je A. H. Stvarno primjer za slijediti.