Zar smo došli do toga da ćemo mlade, o kojima ovisi budućnost zemlje i održivost javnih sustava, trpati u mikro stanove od 18 kvadrata, nalik onima u velikim gradovima Južne Koreje, Kine, Japana, Hong Konga i drugdje, a bogate građane s više makro stanova i dalje porezno privilegirati? Zar od prvih očekujemo da budu zadovoljni jer im je država pružila priliku da nekoliko godina žive u skučenom prostoru, svjesni da si s prosječnim plaćama i nakon izlaska iz tih "stambenih kutija" neće moći priuštiti kupnju krova nad glavom, dok istodobno svjedoče tome da brojni privilegirani građani plaćaju minorne poreze na drugu, treću ili neku sljedeću nekretninu?
Pa ne moramo, ima kuca po selima koliko ti srce hoce. I to s ogromnim okucnicama. Samo... Nitko ih ni ne zeli, osim drzave da udari porez na njih (nece ih niti drzava uzeti za iznajmljivanje). Svi vole zivjeti u betonu, gdje je sve nadohvat ruke, te ima posla, a kvadrati su neka manje bitna stavka. A sto se tice depresije i anksioznosti dovoljno je pogledati koliko se vec sada tableta za smirenje prepisuje, tako da ne moze biti puno gore.