Gotovo tri mjeseca nakon roka koji im je zadao Vrhovni sud, a taj je rok istekao 18. ožujka 2026., Visoki kazneni sud (VKS) je objavio svoju odluku u slučaju Branimira Glavaša i njegovih suoptuženika koji su se teretili ta ratni zločin nad civilima počinjen 1991. u Osijeku. VKS je odbio žalbe obrane i tužiteljstva te potvrdio nepravomoćnu presudu zagrebačkog Županijskog suda iz listopada 2023. kojom je Branimir Glavaš osuđen na sedam godina zatvora, Gordana Getoš Magdić na četiri godine zatvora, a Dino Kontić i Zdravko Dražić svaki na po tri godine zatvora.
No paradoks te presude je što njih troje ni dana od tih kazni neće provesti u zatvoru, jer su u trenutku kada je raniju osuđujuću presudu ukinuo Ustavni sud, bili pušteni na uvjetni otpust. Ni Glavaš vjerojatno u zatvoru zbog potvrde ove presude neće biti dugo, jer je u trenutku kada mu je 2015. Ustavni sud ukinuo raniju osuđujuću presudu, on bio odslužio više od dvije trećine kazne, te je imao uvjete za uvjetni otpust. Uostalom, zbog te pravne zavrzlame oko ukidanja ranije presude, nakon što je u listopadu 2023. osuđen na sedam godina zatvora, nije mu bio određen obligatorni istražni zatvor koji se određuje svima osuđenima na kazne od pet ili više godina. Do trenutka kada mu je Ustavni sud 2015. ukinuo pravomoćnu, nakon čega je ukinuta i nepravomoćna presuda, Glavaš je što u istražnom zatvoru, što na izdržavanju kazne proveo pet godina, dva mjeseca i 27 dana zatvora. To znači da sada s ovom presudom on ima uvjete za uvjetni otpust, no moguće je da bi ga ostvario da će morati barem jedan dan ući u zatvor.
On i njegovi suoptuženici su se teretili za ratni zločin počinjen nad osječkim Srbima 1991., a cijela ta mučna priča u javnosti je poznata kao slučajevi Selotejp i Garaža. Na početku su osim Glavaša, Getoš-Magdić, Kontića i Dražića bili optuženi i Ivica Krnjak i Tihomir Valentić, koji su međuvremenu preminuli. Prva nepravomoćna osuđujuća presuda Glavašu i ostalima izrečena je 2009. Glavaš je tada bio osuđen na 10 godina zatvora, no obrazloženje nije čuo jer je prije objave otišao u BiH, čije državljanstvo također ima. Vrhovni sud mu je kaznu umanjio za dvije godine, a Glavaš je tih osam godina izdržavao u BiH. I veći dio te kazne je i odslužio prije no što je Ustavni sud 2015. presudu ukinuo zbog povrede njegovih prava. U toj odluci Ustavni sud nije ulazio u meritum optužbi, jer to nikada ne čini, no uvažio je Glavaševe navode koji su problematizirali status krunskog svjedoka Krunoslava Fehira. Ponovljeno suđenje je počeo 2017., a nakon što je sutkinja koja je imala spis, prešla na viši sud a da nije okončala suđenje Glavašu i ostalima, suđenje je moralo početi iz početka u listopadu 2021. pred novim sudskim vijećem. Glavaš i ostali su zanijekali krivnju, a tijekom suđenja u više navrata Glavaš je tražio izuzeće predsjednika vijeća, cijelog suda, podnosio je kaznene prijave protiv Fehira...
Tvrdio je da je Fehir bio taj koji je ubio Čedomira Vučkovića 1991. jer je pucao u njega, nakon što je ovaj istrčao iz garaže u kojoj je bio zatvoren. Dok je bio u toj garaži Vučkovića su natjerali da popije sumpornu kiselinu, što je po vještacima bio uzrok njegove smrti. Fehir je na ponovljenom suđenju imao status običnog, a ne krunskog svjedoka i Glavaš je tvrdio da je njegov iskaz lažan. Tijekom prvog suđenja Glavaš je tvrdio i da je žrtva političkog progona, no sud je njegove tvrdnje odbacio. Paradoks je i da je Glavaš svojevremeno kao optuženik za ratne zločine sjedio u – Saboru, u koji je ušao na listi HDSSB-a, kojeg je osnovao nakon što ga je Ivo Sanader 2005. izbacio iz HDZ-a.
Obrazlažući svoju odluku VKS je naveo da je Glavaš osuđen jer je kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba, iako je bio dužan, propustio spriječiti da se civilno stanovništvo muči, da se nečovječno postupa prema njemu, da mu se nanose ozljede tjelesnog integriteta i da se primjenjuju protuzakonita zatvaranja, kao i jer je kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba naredio da se civilno stanovništvo ubija, da se nečovječno postupa prema njemu i da se primjenjuju protuzakonita zatvaranja. Getoš Magdić je osuđena jer je kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba naredila da se civilno stanovništvo ubija i nečovječno postupa prema njemu te da se primjenjuju protuzakonita zatvaranja. Kontić i Dražić su osuđeni jer su, kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba, ubijali civilno stanovništvo, nečovječno postupali prema njemu i primjenjivali protuzakonita zatvaranja.
"Između srpnja i prosinca 1991. tijekom obrane Osijeka, optuženici su djelovali kao zapovjednici i pripadnici vojnih postrojbi s ciljem zastrašivanja i odmazde nad civilima, uglavnom srpske narodnosti. Glavaš je znao da njemu podređeni vojnici nezakonito lišavaju slobode i zlostavljaju civile, ali to nije spriječio, pa su oni u podrumu jednog civila udarali nogama, rukama, dijelovima oružja i palicama zadavši mu ozljede, a drugog civila u jednoj garaži su mučili prisiljavanjem da popije sumpornu kiselinu iz akumulatora i potom je usmrćen vatrenim oružjem. Osim toga, iste godine, Glavaš je naredio da se osnuje posebno tajna grupa za neovlaštena lišavanja slobode, zlostavljanja i likvidacije. Pripadnici te grupe, među kojima su bili i ostali optuženici, sustavno su otimali civile iz njihovih domova, zatvarali ih, a potom ih odvodili na obalu rijeke Drave gdje su ih usmrćivali vatrenim oružjem i bacali u rijeku. Jedan od civila preživio je strijeljanje i pad u Dravu, nakon čega je četvrti optuženik neuspješno naredio njegovu likvidaciju u bolnici", naveo je VKS.
Obrazložili su potom i zašto su potvrdili presudu zagrebačkog Županijskog suda iz listopada 2023. "Pravilno je prvostupanjski sud, s obzirom na raspoložive dokaze, utvrdio i ocijenio sve okolnosti na strani optuženika koje utječu na izbor vrste i mjere kazne. Tako je kao olakotne okolnosti prvostupanjski sud pravilno cijenio raniju neosuđivanost svih optuženika za kaznena (uključujući i krivična) djela, njihove osobne i obiteljske prilike (uključujući i njihovu starosnu dob u vrijeme počinjenja djela) te, izvan konteksta inkriminiranih događaja, njihov doprinos obrani Republike Hrvatske. Kao otegotno pravilno je svim optuženicima cijenjeno da su krivično djelo za koje su osuđeni počinili s najvišim stupnjem krivnje (direktni umišljaj), pobude počinjenja krivičnog djela (zastrašivanje i odmazda prema civilnim stanovnicima većinom srpske nacionalne pripadnosti uz izliku da se radi o osobama koje su navodno surađivale s neprijateljem), težinu počinjenih djela (radnje počinjenja usmjerene na jednu nezaštićenu kategoriju civilnog stanovništva u vrijeme oružanog sukoba i obrane Republike Hrvatske), način počinjena djela (žrtva natjerana da popije akumulatorsku tekućinu, žrtvama prije likvidacije ruke i usta oblijepljeni selotejp trakom, a nakon izvršenih ubojstava tijela žrtava bacana u Dravu), jakost povrede zaštićenoga dobra (znatno odstupa od uobičajene povrede zaštićenog dobra kod krivičnog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, što se očituje u krajnjem nepoštivanju ljudskog života i dostojanstva) te broj žrtava (razmjerno radnjama svakog od optuženika). Nadalje, cijenjena je i uloga te doprinos svakog od optuženika ponaosob u ostvarenju djela. Pored toga kao otegotnim su pravilno cijenjene prvoj optuženici druge okolnosti što se odnose na počiniteljevu ličnost pa tako njen odnos prema sudionicima ovog sudskog postupka (svjedoke naziva omalovažavajućim imenima). Navedene olakotne okolnosti u svojoj ukupnosti predstavljaju osobito olakotne okolnosti u odnosu na Gordanu Getoš Magdić, Kontića i Dražića, zbog kojih se svrha kažnjavanja u odnosu na te optuženike može postići i kaznama blažim od propisanih, pa je stoga, u granicama ublažavanja propisanim zakonom, pravilno Getoš Magdić osuđena na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine, a Dražić i Kontić na kaznu zatvora u trajanju od po tri godine. Tako izrečene kazne primjerene su svim okolnostima konkretnog slučaja te općoj svrsi kaznenopravnih sankcija kao i svrsi kažnjavanja. U odnosu Branimira Glavaša. izrečena kazna zatvora u trajanju od sedam godina primjerena je kako težini i posljedicama djela, tako i stupnju krivnje ovog optuženika te da će se upravo tom kaznom ostvariti zakonom predviđena svrha kažnjavanja. Utvrđene olakotne okolnosti na strani ovog optuženika, u kontekstu naprijed navedenih značajnih otegotnih okolnosti, ne opravdavaju izricanje blaže kazne. Pri tome, protek vremena od počinjenja djela, pravilno nije cijenjen olakotnim pri odmjeravanju kazne, kao ni (s time povezana) duljina trajanja ovog kaznenog postupka", naveo je VKS u obrazloženju svoje odluke.
Otvori KEKS Pay
Kad će registar agresora kokardaša i petokrakaša da im se sudi????