Na hrvatskoj kulturnoj pozornici čeljad se dijeli u dvije vrste: u prvoj su oni koji biografije bildaju i napuhavaju, ne bi li se učinili ozbiljnim, u drugoj su oni koji svoje životopise glođu, svode i umanjuju, da bi ih sveli na mjeru sredine i da, tobože, ne bi bili hvalisavi. Prva vrsta skoro se u pravilu regrutira među službenu elitu, dok drugu, uz jedva poneki izuzetak, čine autsajderi. Evo kako, vrlo svedeno, zvuči biografija našeg današnjeg junaka: autor je desetak romana i nekoliko knjiga kratkih priča, knjige su mu izlazile na engleskom, francuskom, njemačkom, talijanskom, slovačkom, latvijskom, slovenskom, makedonskom, ukrajinskom i poljskom jeziku, u Francuskoj romani su mu nagrađivani najvažnijim nagradama za žanrovsku prozu, kritike i prikazi njegovih knjiga izlaze u najuglednijim europskim novinama i časopisima, u Hrvatskoj nagrađivan je najvažnijim književnim nagradama (izuzev onih koje dodjeljuje država ili ih kontroliraju državne institucije). Onda dalje: filmolog je, filmski i televizijski scenarist, te uz Nenada Polimca najvažniji aktivni filmski kritičar u zemlji, doktor je znanosti. I dalje: spalatist i mediteranolog, ustrajan tumač i kroničar Juga, autor "Knjige o jugu", valjda i najvažnije fenomenološke knjige o Dalmaciji našeg doba. I na kraju svih krajeva već trideset i pet godina politički kolumnist u Hrvatskoj. Jedan od nekolicine hrvatskih pisaca ili spisateljica, manje ih je nego prstiju na dvije ruke, čiji glas prelazi granice zemlje i kulture unutar koje pišu. Premda i ovako očerupana, podrezana i brzojavna zvuči poput životopisa kakvog ponešto ekscentričnog francuskog akademika, ovo je biografija jednog hrvatskog autsajdera.
Kada bi se hrvatska kultura iznenada utjelovila u kakvu osjetljivu frajlicu, pa kad bi je Jurica Pavičić ispsovao na pasja kola - što on kao građanski konzervativac živ nikad ne bi učinio - hrvatska kultura ne bi se mogla naći uvrijeđenom
Otvori KEKS Pay
