Bliski istok ‘gori’ nakon izraelsko-američkog napada na Iran, rat se sve se više prelijeva na širu regiju, a posljedice osjećaju i svjetska tržišta energije. Za Večernji TV u razgovoru s novinarkom Deom Redžić energetski stručnjak Davor Štern analizirao je geopolitičku pozadinu sukoba, moguće promjene svjetskog poretka te rizike za opskrbu naftom i plinom. Posebno je upozorio na ranjivost europske energetike, rast cijena energenata i činjenicu da bi u slučaju ozbiljne eskalacije Europa ponovno mogla ovisiti o ruskim energentima.
Govoreći o početku eskalacije između Izraela i Irana, Štern kaže da je takav scenarij bio očekivan, iako ne nužno ovako snažan „Očekivao sam razvoj događaja, ali nisam mislio da će doći s tolikom žestinom i da će reakcija biti tako snažna. Predsjednik Trump to je dugo najavljivao. Pokušavao je različitim pristupima, uključujući pregovore, no zaključio je da pregovori samo udaljavaju od rješenja i da Iranci zapravo kupuju vrijeme kako bi dodatno razvili svoju nuklearnu tehnologiju. Ne znam može li se to napraviti u tako kratkom vremenu, ali nakon toga donesena je zajednička odluka Netanyahua i Trumpa o početku operacije. Zanimljivo je da je Trump kasnije rekao da Netanyahu nije nagovarao njega, nego da je on nagovorio Netanyahua, čime je praktički preuzeo odgovornost za početak operacije.“
Štern smatra da Izrael i Sjedinjene Američke Države u ovom sukobu imaju različite motive. „Za Izrael je ovo pitanje opstanka jer Iranska republika, otkako postoji u ovom obliku od 1979. godine, tvrdi da Izrael ne bi trebao postojati i da će nestati. To je njihova doktrina. Kada netko tako govori, vi morate reagirati i biti spremni odgovoriti na takvu prijetnju. Za Ameriku je situacija drukčija. Za njih je ovo pitanje novog svjetskog poretka i širenja zone utjecaja na područja na kojima prije nisu imali toliki utjecaj. Tu je i pokušaj obuzdavanja napretka Kine, koja je njihov najveći globalni konkurent.“
Dodaje kako svijet ulazi u razdoblje velikih političkih promjena. „Snaga koju su Sjedinjene Američke Države pokazale još nije do kraja došla do punog izražaja. Istodobno se vidi nejedinstvo Europske unije, koja se ponovno pokazuje kao prilično labava zajednica u kojoj svaka država gleda isključivo svoj interes. Sve to govori da će doći do tektonskih promjena u svjetskoj politici koje će se sigurno odraziti i na nas.“
Štern podsjeća da povijest pokazuje koliko su energetske krize povezane s ratovima na Bliskom istoku. „Godina 1973. bila je početak korištenja nafte kao političkog oružja. Tada su arapske zemlje napale Izrael i svijet je prvi put osjetio kakve posljedice ima kada energenti postanu instrument geopolitike. To je trajalo do 1979., kada je u Iranu došlo do velikog štrajka u naftnoj industriji, što je dovelo do pada šaha i dolaska nove teokratske vlasti.“
Iran, kaže, ima ogromne potencijale, ali i duboke kontradikcije. „Iran je bogata zemlja i zemlja dobrih ljudi. Bio sam tamo i privatno i poslovno. To je čudesna zemlja, ali režim je stvorio situaciju u kojoj je zemlja bogata resursima, a velik dio stanovništva živi skromno. Istodobno su godinama razvijali vojnu infrastrukturu i snažnu vojnu industriju.“
Sukob posebno pogađa Kinu. „Iran je proizvodio oko tri milijuna barela nafte dnevno, od čega je gotovo dva i pol milijuna odlazilo u Kinu. No cijeli Perzijski zaljev opskrbljuje Kinu i naftom i LNG-om. Kina je već zabranila izvoz dizela i benzina jer svaka država koja ima naftnu industriju ima i uvoz i izvoz. To znači da stvaraju zalihe jer nitko ne zna koliko će ova situacija trajati.“
Hormuški tjesnac nije jedina osjetljiva točka svjetske opskrbe energentima. “Vidjeli smo u početku da Iran nije gađao energetska postrojenja. Međutim, u Saudijskoj Arabiji je jedno takvo naftno postrojenje pogođeno i sada je pitanje što možemo očekivati dalje. Ono što je mene osobno iznenadilo jest da je Iran napao i neke zemlje Zaljeva koje su s njim u principu bile u dobrim odnosima. Oni dijele zajedničko more i zajednički prostor. Najviše me iznenadio napad na Oman, koji je njihov saveznik u tom dijelu svijeta.
Sve te zemlje Zaljeva – Katar, Abu Dhabi, Bahrein – svoj razvoj i bogatstvo izgradile su na nafti. Taj razvoj je bez presedana i jasno je da takvo bogatstvo izaziva i zavist u regiji. Kada gledate raskoš Dubaija, Abu Dhabija ili Katara, onda se mnogi pitaju zašto njima ide tako dobro, a drugima ne.
Ono što me dodatno zabrinulo jest napad na Azerbajdžan. Ako bi se sukob proširio prema Kaspijskom moru i zemljama tog prostora, koje su također muslimanske, ali potpuno drugačije političke i geopolitičke provenijencije, to bi moglo otvoriti potpuno novu dimenziju krize. Ako bi se ugrozila isporuka nafte iz kaspijskog bazena, to bi bio problem kakav svijet do sada nije vidio.
Hormuški tjesnac je jedna od ključnih točaka svjetske energetike jer kroz njega prolazi oko 20 posto svjetske nafte. Međutim, jednako su važne i rute iz Kaspijskog mora, odakle dolazi nafta iz Rusije, Kazahstana, Azerbajdžana i Turkmenistana. To su zemlje bivšeg Sovjetskog Saveza koje su danas samostalne i svaka od njih ima vlastitu ekonomiju i proizvodnju energije.
Ako bi se poremetili tokovi nafte iz tog područja, a znamo da sve to mora proći kroz Bospor koji kontrolira Turska, tada bismo imali ozbiljan globalni problem. Turska u tom sustavu drži vrlo važan geopolitički ključ. Kao što je Hormuz ključ Perzijskog zaljeva, tako je Bospor ključ za energente koji dolaze iz Kaspijskog bazena. Zato situaciju u tom dijelu svijeta treba pratiti iz sata u sat jer bi svako širenje sukoba moglo imati ogromne posljedice za globalno tržište energije.“, govori Štern.
Stručnjak kaže da bi u slučaju ozbiljne eskalacije Europa mogla ponovno ovisiti o ruskim energentima. „Možda nije popularno to reći, pogotovo meni koji sam dio života proveo radeći u ruskoj naftnoj industriji. Ne opravdavam rusku invaziju na Ukrajinu i osuđujem ono što se događa, ali jedina alternativa za Europu u slučaju eskalacije na Bliskom istoku je ruska nafta i ruski plin.“
Dodaje kako sankcije nisu u potpunosti zaustavile trgovinu ruskom naftom. „Od početka sankcija govorio sam da će trgovci uvijek pronaći način da ih zaobiđu. Tankeri mijenjaju zastave, mijenjaju vlasnike, mijenjaju nazive, roba se prekrcava s broda na brod, a sustavi praćenja se isključuju. Kada je u pitanju veliki novac, mogućnosti su gotovo neograničene.“
Štern upozorava da bi posljedice energetske krize mogle snažno pogoditi globalno gospodarstvo i standard građana.Na pitanje znači li to da nas čeka recesija, odgovorio je: „Ne nas – cijeli svijet čeka recesija.“
Dodaje da u takvim situacijama najveći problem nije samo rast cijena nego mogućnost nestašice energenata. „Najgore je da robe jednostavno nema. Kada dođe do porasta cijena, bogate države to mogu platiti i izdržati. Kod njih će to izazvati inflaciju i recesiju, ali za zemlje koje nisu toliko potentne posljedice će biti mnogo teže. Kada energenti poskupe ili ih nema dovoljno, tada se cijelo gospodarstvo počinje usporavati.“
Govoreći o Hrvatskoj, Štern kaže da zemlja ima određenu razinu energetske sigurnosti zahvaljujući vlastitoj proizvodnji, ali i ozbiljne strukturne probleme u sustavu prerade nafte. „Mi imamo vlastitu proizvodnju nafte, ali je nemamo gdje prerađivati pa je šaljemo u Mađarsku, i to po cijenama koje nisu transparentne. Nigdje nisam vidio cijenu po kojoj se ta nafta prodaje. Ako je ta cijena u korelaciji s ruskom naftom, onda mi premalo dobivamo za naftu koju sami proizvedemo.“
Podsjetio je i na probleme koje je još ranije primijetio dok je bio u Nadzornom odboru Ine. „Dok sam bio u Nadzornom odboru Ine 2011. i 2013. godine, mi kao Nadzorni odbor nismo mogli dobiti uvid u cijenu po kojoj se kupuje nafta za Inu. To je apsurd – rečeno nam je da je riječ o poslovnoj tajni, čak i za članove Nadzornog odbora.“
Štern naglašava da Hrvatska i dalje ima vlastitu proizvodnju energenata, ali ona danas pokriva znatno manji dio potreba nego ranije „Imamo vlastitu proizvodnju nafte i proizvodnju plina. Nekada je to pokrivalo više od polovice naših potreba, a danas možda oko dvadesetak posto. To je ono što ćemo sigurno imati. Pitanje je samo gdje ćemo preraditi tu naftu jer nemamo jasne informacije o radu rafinerije u Rijeci. Znamo da Sisak više ne postoji, a za Rijeku se stalno govori da počinje s radom pa se ponovno odgađa.“
Dodaje da bi u energetskom smislu bilo logično da se hrvatska nafta prerađuje upravo u Rijeci. „Bilo bi logično da se nafta prerađuje u Rijeci jer je to jeftinije i nema troškova transporta kroz sustav JANAF-a do Mađarske i Slovačke. U interesu MOL-a trebalo bi biti da rafinerija u Rijeci radi jer je ona prva na ulazu u sustav. Međutim, o tome nemamo jasne informacije.“
Na kraju priznaje da je daljnji razvoj globalne krize teško predvidjeti. „Situacija je izuzetno složena i mijenja se iz sata u sat. Kada država dođe u stanje rata i razaranja, racionalnost često prestaje djelovati. Odluke ponekad donose pojedinci na terenu i zato je vrlo teško procijeniti kako će se situacija razvijati u sljedećih deset ili petnaest dana.“
Otvori KEKS Pay
Ina-Naftaplin je 1996./1997. otkrio značajno nalazište kvalitetne nafte u libijskom podmorju (blokovi NC 188 i NC 189). Platforma Zagreb 1 locirala je naftu na koncesiji dobivenoj 1989. godine, a vrijednost je tada procjenjena na 1,6 milijardi američkih dolara. Ina je tamo surađivala i s firmom Crosco. Plus nalazište plina u Siriji i sve to za 505 milja! Fantastično!