Navršile su se tri godine od početka ruske agresije na Ukrajinu. Aktualnu situaciju u programu Večernjeg TV analizirao je Večernjakov kolumnist Davor Ivanković. Emisiju je vodila Iva Boban Valečić. Zamoljen da procjeni šanse za brzi završetak rata i mogućnost postizanja pravednog mira u Ukrajini, Ivanković je kazao kako se sve svodi na nagađanja, budući da nitko zapravo ne zna o čemu razgovaraju Putin i Trump, odnosno njihovi "proxy manekeni".
"U ovom trenutku jedine informacije koje imamo ne dolaze, kao što bi bilo normalno, s nekakvih presica, izjava novinarima itd, nego je to sve zaobiđeno i sve informacije o tome što oni rade, prije Rijada, za vrijeme Rijada i poslije Rijada, dolaze putem X-a, kroz jednu ili dvije rečenice i onda se svi mi na temelju toga trudimo nešto pretkazati. A kako analitičari ne vole da nemaju pojma, onda se svatko trudi razviti neku svoju teoriju, što čudniju to bolju", kaže Ivanković. Dodaje kako su zbog toga zbunjeni i političari i obični ljudi, što dovodi do osjećaja straha i neizvjesnosti. Uvjeren je i kako se iz Trumpova kruga putem društvenih mreža plasira i niz dezinformacija, koje vidi kao dio taktike.
"To su vrlo vješti igrači, oni su vlasnici društvenih mreža i sigurno jako dobro znaju što rade. Oni ne brinu o svom imidžu, potpuno su neopterećeni javnom percepcijom. S pozicije 'vrhovnog poglavice plemena svjetskog Sijuksa', Trump radi što želi, i to vrlo umješno. Hoće li to dobro završiti za njega, za Ameriku i svijet, to ćemo tek vidjeti – što on to ima u džepu, zašto je krenuo rušiti sve međunarodne institucije, pravila i norme takvom jednom akcijom šokiranja cijelog svijeta. U svakom slučaju, on je to detaljno isplanirao i to sigurno ima neku svrhu. Ne vjerujem u nekakve opcije da on nije sav svoj itd., iako povremeno ostavlja takav dojam", kaže Ivanković. Potpuno smiješnima Ivanković smatra teze da Ukrajina nije napadnuta ili da je mogla spriječiti rat.
"Ukrajina je napadnuta bez ikakvog razloga, vrlo okrutno. Prva Putinova taktika je bila da će stvar riješiti u nekoliko tjedana, kao što je to bilo u svim intervencijama Sovjetskog saveza nakon Drugog svjetskog rata. U Ukrajini to nije uspjelo. I, iako sigurno ima prostora za kritike, griješili su, Ukrajinci su ipak narod koji tri godine ratuje s Putinovom Rusijom, sa sigurno najjačom vojskom u Europi i jednom od najjačih u svijetu, i još su živi i zato te ljude ne želim kritizirati niti se pridružiti onima koji se sada naslađuju. Oni su žrtva i treba im odati priznanje", naglašava Ivanković. Ukrajinci su u tome imali i izdašnu američku i pomoć EU.
"Kao što vidimo, i tu svatko iznosi svoju računicu, neki kažu da je EU dala više, Trump kaže da je SAD dao nekoliko puta više, ali činjenica je da su davali i jedni i drugi i da se radi o ogromnim sredstvima. A jesmo li to badava davali? I što nam je bila alternativa? Što bi bilo da nismo davali pomoć Ukrajini? Bismo li je sad morali davati Rumunjskoj, Poljskoj ili Baltiku", pita Ivanković, uvjeren kako je pogrešno misliti da bi se Putin zadovoljio dijelom Ukrajine.
Komentirajući katastrofične procjene o propasti svjetskog poretka, Ivanković postavlja pitanje računa li Trump da će svoje i interese Amerike ostvariti u iduće četiri godine, koliko mu traje predsjednički mandat, ili ima neku viziju što će biti poslije toga i poslije njega.
"Trump nas je preko noći doveo u situaciju da razmišljamo o sklopu međunarodnih institucija, koji je doista ponegdje vrlo neefikasan, u nekim zemljama i upravo perverzan. Međutim, je li sada potrebno sve to uništiti zato što je bilo nesavršeno? Treba li demokraciju uništiti zato što je nesavršena? A dotle se ide u ovim procjenama. Ne tvrdim da to Trump želi, ali tako to sad izgleda. Ali, pretpostavimo da je on nešto mudriji, da ovo s ukrajinskim mineralima ima neke veze s realnošću. Recimo, zamislimo da je 1993. godina, da je Trump došao u Hrvatsku i rekao, gledajte, dajte mi Brijune za golf i dajte mi Vis, ali ga iselite, pa ću vam pomoći. Kako bismo mi na to reagirali? A to je ono što se Ukrajincima događa", kaže Ivanković. Uvjeren je da će Zelenski na kraju pristati na trgovanje mineralima, no upozorava i da je većina tih minerala u području pod ruskom okupacijom.
"Možemo li zamisliti sada moguću situaciju da Trump želi dobiti licencu od Ukrajine i ukrajinske vlade da raspolaže tim mineralima i kad to Zelenski potpiše, da će doći Putinu i reći, e sad se povuci sto kilometara, ovo je moje? Dakle, mi sada nudimo razne projekcije, a ne znamo što se zapravo događa, što je u njihovim glavama, jer oni to ne objavljuju. To je još daleko i ne treba reagirati na prvu, premda su Europljani tome skloni jer se lako uvrijede, nitko ne želi čuti da je fulao, da je neefikasan, da mu je par desetljeća prošlo u spavanju", procjenjuje Ivanković. Ističe pritom kako su Hrvatska i Europa njegov dom.
"Ja zato ne želim slušati da je Europa prošlo svršeno vrijeme i da ničemu ne služi. Radije ću biti optimist i misliti da će ova Trumpova intervencija probuditi i protresti Europu i EU i da ćemo se mi u roku dvije-tri godine sabrati, pokrenuti vojnu proizvodnju, raditi na vlastitoj obrani i time dići sami svoj rejting", kaže Ivanković i pita što je alternativa i "misle li ljudi stvarno da Hrvatska može sama, okružena regionalnim 'divljacima' koji gledaju na njezin teritorij i koji se bude".
"Ako Putin prođe zadovoljavajuće sa svojom avanturom u Ukrajini, neka se ljudi upitaju, što će to značiti za politiku Srbije, za politiku Mađarske i što da Hrvatska radi u tom trenutku? Sva sreća da smo u EU, da smo u NATO u, koji nije nestao, ali je pod velikim upitnikom", zaključuje. Ivanković vrlo pozitivno ocjenjuje posjet ministra obrane Ivana Anušića Turskoj.
"To je jako pametan potez, sigurno dogovoren s Plenkovićem. Radi se o vrlo konkretnom posjetu, išlo se u vrlo konkretne firme, Anušić je primljen na najvišoj razini. Išlo se i u firmu koja ima tvornice streljiva, što je nama sad strahovito važno. Nakon Turske ići će i u Poljsku, što je drugi dobar potez. Naravno da Hrvatska traži svoje partnere, a zašto je Turska bitna? Zato što je Turskoj bitno Kosovo, bitna joj je Bosna, a i nama je bitno Kosovo, i nama je bitna Bosna. Pametno je i za EU da Tursku privuče. Iako ona sada ne može postati punopravna članica EU, nisu to ni Norveška, Island ili Švicarska, ali su naše veze čvrste. Turska je u NATO u, Poljska je druga vojna sila u Europi, nakon Ukrajine, nabavlja oružje gdje god stigne, najviše od Amerikanaca i od Južne Koreje i sama proizvodi. Dakle, druga zemlja koja može biti naš partner u tome. Jer, slagali se mi ili i ne slagali, oko ovoga se moramo složiti – u ovom kolopletu Hrvatska će se osjećati sigurnija ako poradi na svojoj obrani, i to isti čas", rekao je Ivanković.
Na pitanje kako će se Trumpove poruke i smjer odraziti na prisutnost Amerikanaca na Kosovu, Ivanković procjenjuje kako se treba voditi načelom "Očekuj neočekivano". Ne isključuje scenarij u kojem bi se Amerikanci povukli iz većine vojnih baza, izuzev onih koje su im prevažne zbog nuklearnog štita, poput Ramsteina, Sicilije, Poljske ili Rumunjske.
"A hoće li napustiti Kosovo, Talijani su se, recimo, već zabrinuli, jer oni zapovijedaju snagama KFOR-a, u kojima je i skoro 200 hrvatskih vojnika. To znači da su Talijani svjesni kako će onda oni morati preuzeti odgovornost", primjećuje Ivanković, ali i napominje kako ne treba zaboraviti da je Kosovo u međuvremenu izgradilo svoju vojsku i da se naoružalo. "U Srbiji, pak, otvoreno već govore da će, ako se ovako nastavi, poslati tenkove na Kosovo. Zna se što bi to značilo za regiju – kaos, Bosna, Crna Gora, Sjeverna Makedonija, sve je upitno. Nitko ne kaže da će do toga doći, ali nitko ne može jamčiti ni da neće. Hrvatska se treba ponašati shodno mogućim krizama, postaviti se kao država i raditi na svojoj sigurnosti i, ono što je sada najvažnije, uopće ne želim više govoriti o tome hoće li se Plenković i Milanović naći i dogovoriti. Pa naravno da hoće. Gotovo, dečki!", govori Ivanković.
O najavljenoj sjednici Vijeća za obranu, kaže kako ne očekuje da će se tu postaviti pitanje zakonskih odredbi po kojima Milanović više ne bi mogao direktno zapovjediti da mu se njemu da vojni helikopter zrakoplov kako bi mogao letjeti, već bi to radio putem Ministarstva obrane, kako je ranije navodio Anušić, to je sada beznačajno. Ne treba njima materija za svađu, nego za zajedništvo u ovoj situaciji.
"Pretpostavljam da više nije napeta situacija oko tog zakona, osobno bih ga odgodio. Ono što je najvažnije u ovom trenutku je obvezni vojni rok i tu bismo po meni trebali biti ambiciozniji. Znači, to više ne može biti samo dva mjeseca pa onda na vikend doma. Moramo razgovarati o pravom obveznom vojnom roku", procjenjuje Ivanković i poručuje kako se Hrvatska mora suočiti s istinom, a ona, kaže, nije ono što se moglo čuti neki dan na okruglom stolu stranke Možemo.
"Oni su i dalje protiv obveznog vojnog roka, kažu da treba podići standard profesionalnoj vojsci, ali 'ajmo reći kako stvari zapravo stoje – kompletna sadašnja hrvatska vojska, dakle vojnici s puškom, ne govorim o onima u MORH-u i sl, već o vojnicima pod oružjem, ako zbrojimo njih, dragovoljce itd., svi oni stanu na jednu tribinu maksimirskog stadiona. Ako netko misli da je to dovoljno da se Hrvatska obrani i odvrati neprijatelja, onda u redu, ali nije dovoljno. I ne možemo više razgovarati o tome. Znači, moraju mladići i djevojke koje to žele proći obuku od više mjeseci. Moraju se naučiti snalaziti, steći neke osnovne vojne vještine. To se mora dogoditi. Pa mi smo svi iz generacija kroz to prolazili, gubili smo prvu godinu fakulteta jer smo morali u vojsku. Mi smo godinu dana išli, ovdje ne mora biti tako, može biti četiri mjeseca pa onda druge godine još četiri, ili 2+2, možemo se dogovoriti što hoćemo, ali to je neminovno", uvjeren je Ivanković. Kad je riječ o opremanju vojske, uočava kako Milanović oko toga još uvijek ima neke rezerve.
"Milanović kaže kako treba vidjeti treba li baš toliko novca trošiti. Treba. I tko kaže da će to biti samo naš novac? Rade se i o fondovima EU, kreće se u vojnu proizvodnju i mi tu moramo naći svoje mjesto, onoliko koliko nam pripada za stolom, kolike su naše mogućnosti. Mi možemo neke dijelove proizvoditi. U svakom slučaju, u to moramo ići kao grlom u jagode? Mi ne možemo više sada godinu dana raspravljati o vojnom roku. Treba ga uvesti i gotovo", komentirao je Večernjakov kolumnist
A što se tiče Brijuna, bolje da ih je dobio Trump nego Šerbedžija