Uoči saborske rasprave o promjeni zakona kojim bi se reinkarnirao obvezni vojni rok za mladiće (19-godišnjake), u trajanju od svega 60 dana, u Zagrebu na Trgu bana Jelačića organiziran je i prvi prosvjedni skup protiv vraćanja te obveze. Okupio je po lijepom subotnjem danu na zagrebačkoj špici 50-ak sudionika pa se može reći da je bilo više golubova nego prosvjednika. Očito da većina Hrvata shvaća dramatiku vremena u kojem ponovno živimo.
Nitko u Hrvatskoj nije imao želju znatno povećavati vojni proračun ni opet uvoditi kakav-takav obvezni vojni rok, odnosno organizirati temeljnu vojnu obuku kako bi mladići znali barem osnovno rukovanje oružjem. No ta je potreba došla iznenada i nešto se moralo napraviti. Europa je u miru živjela jako dugo, desetljećima, dok je Hrvatska iz ratnog stanja i poratne obnove izašla zapravo tek prije 20-ak godina. Stoga je 2008. zamrznula obvezni vojni rok, vojsku svela na onu profesionalnu i na brojno stanje između 14 i 16 tisuća profesionalnih vojnika.
Otvori KEKS Pay
Ja sam jedan od tih i danas mi je žao. Iako prva sam generacija za koju je vojni rok bio ukinut pa nije niti bila moja odluka. Ali sam kao mladić podlegao propagandi protuhrvatskih medija da je to bezveze i da nam ne treba. Danas me je sram. Ali napredovao sam od tada. Bar to. I smatram da bi država trebala po zakonu pozvati sve nas koji nismo služili retroaktivno. Sve. Bez iznimke. Muško, žensko, odvojeno i prilagođeno po spolu. Nema priziva savjesti. Svi idu ravnopravno. Jer je to pametno. Da Hrvatska može podići vojsku od 500 000 ljudi u slučaju opasnosti nitko nas ne bi dirao. To se zove mir kroz snagu. Nitko ne napada jakog. Nasilnik napada slabog. Onog za kojeg procijeni da se ne može braniti. Trebamo se ugledati na Švicarsku, Finsku, Singapur, Izrael. Sve male, uspješne, bogate, tehnološki napredne države imaju jake vojske i brojnu pričuvu za nedaj Bože.