Naslovnica Vijesti Hrvatska

Umjesto broša nose se – heklane lutkice!

Budući da sam godinama bila webmaster, sve je počelo kao “antitastaturna terapija” kako bih se opustila i malo razgibala ruke, a onda je krenula potražnja – objašnjava Sandra
21. veljače 2011. u 16:00 6 komentara 1344 prikaza
sandra sabljak
Pogledajte galeriju 1/12

Počelo je kao relaksacija i, kako sama kaže, “antitastaturna terapija”, a polako prerasta u novi trend. Heklane lutkice urednice Večernjakova bloga, Vukovarke Sandre Sabljak, nose se, naime, umjesto broša!

– Budući da sam godinama bila webmaster, a i sad sam gotovo čitav dan za računalom, imam velikih problema sa zglobovima ruku i moram, dok radim, nositi steznike. Kako se oduvijek u obitelji pomalo bavimo izradom svakakvih rukotvorina i vrlo smo kreativni – sin i ja smo na moru izrađivali stvarčice od školjki i kamenčića, poželjela sam nešto drugo raditi kako bih se opustila od svakodnevnih obveza i malo razgibala ruke – objašnjava Sandra kojoj se heklanje pokazalo kao izvrsna terapija jer, kaže, osim što opušta, zglobove okreće u suprotnom smjeru od tipkanja na tipkovnici. Heklane lutkice vidjela je u nekom časopisu s rukotvorinama i odlučila napraviti nešto slično, no iako je znala šivati, vesti, štrikati, raditi tapiserije, heklati – nije znala!

– Na sreću u obitelji imamo pravu majstoricu od zanata, moju mamu Mariju, koja mi je u nekoliko dana održala ubrzani tečaj. Čim sam savladala osnove, bacila sam se na izradu lutkica – dodaje kreativka.

Isprva je Sandra radila samo s vunom, no onda se u priču aktivno uključila i mama Marija iza koje je niz nastalih stolnjaka i končanih "tabletića".

– Tako je nakon moje prve kolekcije “Krmeljava” uz njezinu pomoć nastala i druga od konca, koju smo nazvale “Mama Krmeljava”. Lutkice su potom vidjele kolegice, osvanule su na Facebooku i potražnja je počela – objašnjava Sandra nastalu pomamu za šminkericama na čiji nastanak “potroši” i do pet sati.

– Kad počnem raditi, ne znam kako će lutkica u konačnici izgledati. Zato ne radim po narudžbi već čekam da vidim kamo će me sama lutkica odvesti – naglašava Sandra. Rukice i nogice budućih lutkica, dok nastaju, pune se rižom, a čitava ideja zapravo je da to bude reciklirana umjetnost jer se iskorištava materijal koji je bio u nekom drugom obliku. Primjerice “oparana” vesta koja se više ne nosi – kao kovrčava kosa.

– U mjesec dana, koliko se bavim time, nastalo je 40 lutkica koje brzo nalaze nove vlasnike. Naime, zvali su me iz raznih dućančića, a samo prošli tjedan deset sam ih poslala u Zagreb – dodaje Sandra koja je lutkice mislila darovati.

No, s obzirom na to da je nastala pomama i ljudi ih žele kupiti, majka je otvorila domaću radinost pa pomalo stižu i prve zarade uigranog tima kćeri i majke – Sandrine ideje kao grafičke dizajnerice plus majčino iskustvo i vještina u radu s vunom i koncem.

Lutkice tako danas stoje od 50 do 100 kuna, unikatne su i ne postoje dvije iste, a velika podrška i promocija Sandri je i njezin sin Adam koji im daje imena.

Možete ih pogledati na facebook stranici Sandrine heklane lutkice te na blogu Krmeljava

Elipso