Nakon što je Parlamentarna skupština Vijeća Europe prošloga tjedna
donijela rezoluciju kojom se osuđuju komunistički zločini, u Hrvatskoj
je aktualizirano pitanje podizanja optužnica i privođenja pravdi
počinitelja partizanskih zločina.
Konkretni dokazi
Svojedobno je (1991.) vlada Ivice Račana donijela odluku o osudi
zločina komunizma te da se na znanstvenoj osnovi istraže ti zločini.
Uputila je tada zahtjev Državnom odvjetništvu da pokrene postupke
protiv počinitelja komunističkih zločina. Nakon šest mjeseci, MUP i
Državno odvjetništvo podnijeli su izvješće o učinjenom i kako ističe
zamjenik glavnoga državnog odvjetnika Dragan Novosel, dosad nije
podignuta nijedna optužnica. Zapelo je na prikupljanju konkretnih
dokaza.
Naime, velik broj svjedoka svjedočio je o počinjenim zločinima,
ali nikad se ne spominju, ili vrlo rijetko, pojedinačni
počinitelji naglašava Novosel.
Budući da ratni zločini nikad ne zastarijevaju, zatražili smo od
Državnoga arhiva da nam pročešljaju svu dokumentaciju i pronađu
potrebne dokumente da bismo mogli dokazati zapovjednu odgovornost
zapovjednika čije su postrojbe počinile zločin nastavlja Novosel.
Točno je da je riječ o stotinama stratišta koja prate tzv. Križni
put od Macelja, Jazovke, Karlovca, Bjelovara, Petrinje i Gospića. Riječ
je o desecima tisuća žrtava, ali mi moramo utvrditi točno tko je
počinitelj. Naime, većina žrtava koja je identificirana, a o kojima su
svjedočili ljudi nakon 1990., bila je vezana žicama i bilo je jasno da
njih nisu likvidirali nakon presuda vojnih sudova "uime naroda", već je
riječ o prijekim sudovima i usputnim likvidacijama kaže Novosel.
Naime, rodbina tih žrtava bila je obaviještena o tim smaknućima, za
koja su bila organizirana suđenja pred vojnim sudovima.
"Biologija" čini svoje
Iako su mnogi počinitelji tih zločina već umrli, mi ne odustajemo
od traganja za dokazima. Naime, naš je cilj da se točno utvrdi koja je
postrojba ili osoba odgovorna za sve te zločine nastavlja
Novosel. Stoga pozivamo sve ljude koji znaju za te zločine, te
ako imenom i prezimenom mogu imenovati počinitelje, da nas
obavijeste apelira Novosel, dodajući kako je "biologija" i u
slučaju svjedoka učinila svoje.
Hoću reći, kao i u slučaju počinitelja zločina, mnogi su u međuvremenu
umrli, a neki od onih koji su živi imaju problema sa senilnošću. Stoga
se uzdamo u posao koji će po našoj narudžbi obaviti Državni arhiv.
Uvjereni smo da ćemo pojedine zločine povezati s počiniteljima pa makar
su počinitelji već odavna mrtvi. To dugujemo žrtvama zaključuje
Novosel.
Egzekucije na Krčama
Na jedan od partizanskih zločina nad civilima upozorio nas je Ivan Crnković koji desetljećima živi u Njemačkoj. Bio sam mali kad sam u Petrinji vidio jeziv prizor. Stotine civila ležalo je na prostoru od Kupe prema središtu Petrinje koji Petrinjci zovu Krče. Ležali su uz iskopane rovove. Poslije su vjerojatno tu bili pokopani. Na tom prostoru kasnije je bila sportska zračna luka. Nadam se da će mjerodavni u Hrvatskoj istražiti tu masovnu grobnicu rekao nam je u telefonskom razgovoru Ivan Crnković. Petrinjka Ružica Šuprina, rođena Petračić, čija je obitelj svojedovbno bila suvlasnik površine Krče, također je vidjela trupla. Bilo je mnogo tijela, neka je odnijela Kupa. Sjećam se kad smo kasnije išli u kosidbu, kostiju je bilo na sve strane. Krče su bile stratište i u NDH, a i poslije, nakon dolaska partizana. Moja braća bila su na Križnom putu. Na sreću, preživjeli su kaže Ružica Šuprina. Krče su sada miniran prostor, a predviđene su za gradnju sjeverne obilaznice Petrinje te je krajnje vrijeme da se istraži što se tamo događalo i ekshumiraju kosti. Ne učini li se to uskoro, cesta će zauvijek skriti tragove zločina nad civilima.
Evidencija po normama Crvenog križa
Ukupno smo evidentirali, prema normama Crvenoga križa, 260 tisuća žrtava rata i poraća. Od toga 15O tisuća, ili njih 62 posto, žrtve su nakon 8. svibnja 1945., a njih 110 tisuća, ili 38 posto, žrtve su za vrijeme i na prostoru bivše NDH (Romi, Židovi, Srbi). Tim žrtvama nisu pribrojene žrtve Jasenovca. Naime, Slavko Goldstein, član naše Komisije, rekao je da njih ne treba ponovno evidentirati i napraviti reviziju po standardima Međunarodnoga Crvenog križa. Zbog toga nismo obrađivali i te podatke objašnjava Vukušić, ali dodaje da se brojci od 260 tisuća, koju je evidentirala Komisija, može pridodati i 80 tisuća žrtava Jasenovca, ali bi prije toga trebalo napraviti evidenciju prema normama Međunarodnoga Crvenog križa. Tada bi okvirno broj žrtava rata i poraća vjerojatno dosegnuo brojku od oko 350 tisuća.
